Evo i 110. komentar :)) Pošto nisam ljubitelj ljubavnih i inih drama, dugo sam oklijevao sa gledanjem, pogotovo s obzirom na tematiku.
Prvo što ću reć za Gylenhala i Ledgera je da su morali imat m... do poda za odigrati ovako jedan snažan film homoseksualne tematike u dvadesetima tj. na početku karijere. Ne mogu uopće zamisliti Pacina, De Nira, Denzela, Balea, Di Capria, Oldmana itd da riskiraju sa takvim ulogama i tako uvjerljivo odigraju ljubavni par muškaraca.
Drugo, film je minimalistički ali su likovi i scene tako inteligentno snimljeni da dijalozi u pola slučajeva nisu ni potrebni. Doslovno, o svakoj jačoj sceni bi se referat mogao napisati.
Treće, sviđa mi se što film nije nametljivo gej (parade, ponosi, woke, binarno, ona/ono, they/them i slično) već na jedan prirodan način obrađuje temu te nakon gledanja imaš empatiju prema likovima i njihovim sudbinama.
Ima još dosta za napisat ali bi bio spojlera. Uglavnom, vrhunska drama, zasluženi redateljski oscar za Ang Leeja.