karakteran @ 23.2.2012. 17:53
ja još nisam shvatio smisao čitanja knjiga. u stručnu se literaturu ne diram. čemu te intelektualne izdrkotine uopće služe? da se ekipa hvali online kako je pročitala ovu ili onu knjigu od 400 stranica kao sad će bre da ispadnu mnogo pametni... a ja tu istu knjigu npr. pogledao na filmskom platnu u sat i pol i još se dobro zabavio a nisam se natezao s knjigom po mjesec dana...
u školi su me tjerali da čitam te dosadne bljuvotine zadnju koju sam pročitao i koju ću ikad pročitati bila je ona od honore de balsac-a čiča goriot nisam je mogao prepisati pa sam je morao pročitati bilo je to u srednjoj školi mislim drugi razred, mnogo pametna knjiga sjećam se smisao je bio ako imaš para društvo te prihvaća ako nemaš nisi zanimljiv. jako pametno pa to zna dete koje pođe u osnovnu školu, al eto mi smo to morali učit iz lektire sa 16 godina koje gubljenje vremena.
pozivam ovde da mi se objasni što ja to nisam naučio iz tih proznih dijela a trebao sam? kolko sam toga pametnog izgubio i zašto čitajući postajemo "pametniji"?
Čitanje knjiga može služiti za zabavu, za opuštanje, učenje ili jednostavno uživanje u maštovitosti spisateljice/pisca, napetosti priče, nevjerojatnim zapletima, izmaštanim svjetovima, likovima i slično. Katkad ljudi čitaju da bi proširili svoja saznanja, otvorili si nove horizonte i obogatili svoju dušu zanimljivostima i iskustvima drugih ljudi. Čitanje obogaćuje čovjeka, njegov rječnik, razvija razumijevanje i uči kritički promišljati. To pogotovo vrijedi ako zna prepoznati što je pisac navedenim djelom želio reći, na što ukazati ili pak naglasiti.
Primjerice, za lektiru učenici moraju čitati djela koja su po nekim svojim osobinama ostavila veliki utjecaj na književnost. Većini je sama pomisao na lektiru tlaka, a tako stvorena odbojnost (isto kao i u slučaju predrasuda prema ljudima) ne dopušta ti da se uživiš u radnju i pustiš da ti djelo otkrije svoje tajne. Tebi je Čiča Goriot bio dosadan kao i mnogim drugim učenicima, no unatoč tome si izveo svoje zaključke, stvorio mišljenje i na onoj najosnovnijoj razini si u pravu. No pažljivijim čitanjem i uživaljavanjem u radnju, pokušajem stavljanja sebe u kožu likova i razumijevanja okolnosti događaja i povijesnog vremena u kojem se radnja odvija, stječeš potpuno novi uvid i produbljuješ svoje shvaćanje djela, a time mijenjaš sebe, svoje reakcije, ponašanje i razumijevanje ljudi oko sebe.
Isto je sa svakom knjigom, bila ona manje ili više zanimljiva, bolje ili lošije napisana, jer svaka knjiga nosi nešto od čovjeka koji ju je napisao i koji je njome želio nešto reći ili bar ostaviti nekakav trag za one koji će to prepoznati i razumjeti. Ako dopustiš knjizi da ti otkrije svoje tajne, knjiga će utjecati na tebe i polako te mijenjati iznutra prema van i učiniti boljim čovjekom (naravno ovisi i što čitaš).
Predlažem ti da izabereš bilo koji naslov koji te zainteresira ili privuče na prvi pogled i prepusti se riječima i rečenicama. Pokušaj u njima osjetiti osobnost one ili onoga koji je utrošio vrijeme i energiju da ih smisli, maštu pretoči u riječi i napiše ih. Daj si vremena, izaberi trenutak kad si sam, kad te nitko ne smeta i nigdje ne žuriš, te se čitav posveti čitanju. Pritom zamišljaj slike krajolika i kuća o kojima čitaš kao da ih vidiš pred sobom, osjeti predmete kao da ih stvarno dodiruješ i promatraj ljude o kojima čitaš kao da su tu pred tobom. Uključi i svoja osjetila: osjeti mirise, osluškuj zvukove i vidi boje. Kad to uspiješ znači da te je priča počela uvlačiti u sebe, a tada će i odbojnost koju si stekao prema knjigama početi polako nestajati, ali samo ako joj ti to dopustiš. I tada ćeš shvatiti... 