Valjda je jasno da se ovdje plamen i zgrada ne navode kao "primjer" nego kao nekakva metafora. Analogija je sasvim na mjestu.
Većina ljudi je religiozna, pa religiozan samoubica se isto činom bacanja kroz prozor nada nekakvom mega-luftmadracu, možda nekakav raj koji će mu odagnat sve te brige. Pa čak se ljudi koji i nisu depresivni bacaju sa zgrade jer su čuli da je prizmeljenje na ta mega-luftmadrac nevjerovatno dobro (samoubilački terorizam i slične bolesti)
Izgleda mi i da mnogi fulaju poentu koju je @rosinante htio iznijeti, a to je: "Trudi se da misliš pozitivno."
No opet kažu, "Budali je more do koljena." Što više "misliš", više se opterećuješ; što si manja budala sve si manje sretan, a kako god to hipsterski/hipijevski zvučalo, sreća bi valjda trebala da bude svakome nekakav primarni životni cilj. Budimo budale i mislimo pozitivno.
Meni ova samoubistva poznatih imaju i neki morbidno-optimistični kontekst: U svom ovom džumbusu materijalizma i kapitalizma anonimnom čovjeku se šalje poruka da novac i bogatstvo ne znači automatski i sreća, pa možda počnu aktivnije tražiti sreću u malim ili makar malo manjim stvarima (opet malo hipsterskih klišeja).