========SPOILER STARTS=========
Slažem se da je kraj filma mogao da bude bolji - pogotovo da je završio pobedom "zločestog", kako kažeš, iako on u mojim očima nije bio zao lik ni na trenutak gledanja ovog filma.
Samo zato šta suprotna (tzv. "dobra") strana sedi u udobnim foteljama, bilo to sudačke ili policijske prakse, ne znači su ti isti pojedinci na potrebnom moralnom nivou koji je potreban da bi oni svoje dužnosti mogli da obnašaju kako treba, a često se postavljaju i ponašaju poput bogova - stoga na takvu stranu nikad ni neću da gledam kao na "dobru". Ovakvih slučajeva, nažalost, ima iz dana u dan - dovoljno je otvoriti novine na crnu kroniku. Kazne su niske, žrtve nakon sudskog spora nemaju nikakve zadovoljštine, a u olakotne okolnosti ulaze svakakve banalnosti: od činjenice da kažnjeno progonjena osoba potječe iz "imućne obitelji" (bila ona i okorjeli ponavljač istog djela), pa do smanjene uračunljivosti koju može da dijagnostiše bilo kakav šarlatan nakog čega uhićena osoba najčešće opet ponovi zločin a sud se pravi glup.Nedavno je jedna žena prijavila muža za zlostavljanje, policija ga je privela i odradila svoj posao. Na sud su došli "vještaci", da bi na kraju oni i sudac došli do zaključka kako mogu da ga puste na slobodu jer nema šanse da će ponoviti takvo djelo. Šta je čovjek napravio - otišao doma i smrskao ženi glavu. Toliko o empatiji:http://www.index.hr/vijesti/clanak/uzas-u-splitu-zena-ga-prijavila-za-nasilje-pa-joj-smrskao-lice/556192.aspx
Upravo me element osvete i privukao ovome filmu, ali kada sam na kraju video da je pobeda na strani nesposobne i neučinkovite birokracije i njezinih provoditelja, opet sam se (čak i u tom filmskom svetu) osećao kao malen i izjeban čovek. Imao sam dojam da će makar filmsko platno da postane ispruženi dlan sa zrnom utehe, ali ništa od toga. ========SPOILER ENDS==========