Što vas žulja?

 

Priča je počela davne 1992 godine kada je Fond za razvoj odobrio dva kredita, jedan od 400.000 DEM, drugi od 402.000,00 DEM tvrtki Parkant d.o.o.  Nekretnina na koju su tada dali kredit - k.č. 824 koja nije bila nigdje kao takva upisana u zemljišne knjige, bila je društveno vlasništvo korisnik koje je bilo TND Dugo Selo, zatim DIP Dugo Selo, a potom Exportdrvo d.d. Exportdrvo je  kao korisnik društvenog zemljišta ugovorom prodalo dio poslovnog prostora u veličini 24.000,00 m2,  tvrtki Parkant iako to zakonski nije bilo moguće,  jer je na snazi bila zabrana otuđenja i opterećenja nekretnina u društvenom vlasništvu. Da bi uspjeli u svojoj nakani, sutkinja Općinskog suda u Dugom Selu Rosanda Topalušić  načinila je pljenidbeni popis kao na neuknjiženoj imovini,  opisavši u Sudskom sporazumu o osiguranju nekretninu kao vanknjižno vlasništvo Parkant d.o.o. i to k.č. 824 k.o. Dugo Selo. 

Punih devet godina nitko ovaj teret nigdje nije spominjao. Parkant je upisan kao vlasnik tek 1996 godine, temeljem Zakona o građenju u zemljišne knjige kao vlasnik nekretnine, i to ne na k.č. 824 već na k.č. 1579/3 i 1579/2.   Ironija počinje od 1996 godine na dalje. Općinski sud u Dugom Selu vodi paralelno dva z.k. uloška za jednu nekretninu, i u jednom danu izdaje vlasniku Parkant-a koji u vrijeme ovih naprijed navedenih radnji nije bio niti vlasnik niti direktor tvrtke, ali je unatoč tome potpisao Ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora sa Exportdrvom,  čak dva potpuno čista i bez tereta z.k. izvadka što mu omogućuje da podigne kredite u Čakovečkoj banci u iznosima od 350.000,00 DEM i u Privrednoj banci u iznosu od 300.000,00 eur. Prethodno dignuti krediti kod Fondova ostaju i nadalje neuknjiženi sve do 2000 godine kada je  nekretninu kupio novi vlasnik - trgovačko poduzeće Liston. 

 

Zanimljivo je da je HBOR preuzeo cesijom potraživanje Fonda za razvoj, za nekoliko desetaka trgovačkih društava između ostalog i Parkantovo, te da je 1996 godine HBOR načinio sa Parkantom novi ugovor o kreditu, koji nigdje nije ovjeren, a da HBOR uopće nije provjeravao stanje u zemljišnim knjigama jer da jest, utvrdio bi da stanje u zemljišnim knjigama ne odgovara stanju u ugovoru, zatim da je na zemljišno knjižnoj čestici - koja je založno pravo po ugovoru o kreditu - već uknjiženo založno pravo u korist Čakovečke i Privredne banke po čak tri kredita.  Iako se HBOR nije 1996 godine uknjižio već je samo sklopio Ugovor o kreditu sa Velimirom Antolkovićem, vlasnikom Parkant-a,   napravio je novi reprogram kredita 1998 godine  kojim je reprogramirao glavnicu i kamatu, a dug je narastao na 1.009.000,00 DEM.  Uz Ugovor o kreditu dali su mu i  Otplatni plan - na kojem su naveli da se radi o Proizvoljna otplata, Poseban aranžman. 

 

2000 godine, kada je nekretninu na kojoj nije bilo tereta HBOR-a  kupila nova pravna osoba, ulaganjem iz inozemstva, sudac Općinsog suda u Dugom Selu, koji je u međuvremenu razriješen sudačke dužnosti  kao najljeniji sudac u Hrvatskoj (zbog neriješenih predmeta),  donosi rješenje kojim  poistovjećuje dvije različite z.k. čestice koje nemaju veze jedna s drugom,   donosi rješenje 21. travnja na temelju rješenja od 25. travnja - što je nemoguće, a sve u korist HBOR-a koji uopće nije vjerovnik u postupku, protiv protustranke KOJA NIJE DUŽNIK. 

 

RAdi se o nekretnini vrijednoj trenutno prema procjeni sudskog vještaka 44.000.000,00 kn. U međuvremenu je stvarni dužnik HBOR-a koji od 1992 do 2004 godine nije platio niti lipe  otišao u stečaj po prijedlogu Ministarstva financija, s tim da je u prvom pokušaju otvaranja stečaja, za vrijeme dok je Parkant još imao imovinu, HBOR povukao blokadu žiro računa kako bi se spriječilo otvaranje stečaja. 

 

Agonija za nedužnika Liston d.o.o. se nastavlja.   Sudac svjesno blokira imovinu Liston-a,   ne provodi pravomoćno sudsko rješenje, već iako Parkant nije vlasnik donosi rješenje kojim pokušava upisati HBOR na tuđoj imovini u iznosu od  1.093.000 DEM koje HBOR nije upisao dvanaest godina,   a nakon što Županijski sud u Velikoj Gorici ukida to rješenje, i obrazlaže da HBOR nije vjerovnik niti pravni sljednik  -   sudac ne provodi rješenje višeg suda već se Liston-u namješta stečaj. 

 

Stečajna upraviteljica Branka Malbašić - povlači žalbu Liston-a bez suglasnosti vjerovnika sa Županijskog suda i omogućuje da ovrha postaje pravomoćna, iako je utvrđeno da se radi o nezakonitoj prodaji imovine za vrijeme dok je nekretnina bila društveno vlasništvo, da tvrtka koja je bila digla kredite  nije bila potpisana po ovlaštenoj osobi i nije bila vlasnik nekretnine, čestica koja je bila navedena u ugovorima o kreditima uopće nije postojala, za jednu nekretninu vodila  su se i vode se dva z.k. uloška u dvije različite katastarske općine, a čestica koja je navodno založno pravo je u vlasništvu fizičke osobe i na njoj se nalazi obiteljska kuća.   Rješenja kojima je sud uknjižio HBOR kao založnog vjerovnika bez pravnog lijeka su i bez dostavne naredbe, donešena 21. travnja 2000 godine na temelju nepostojećeg rješenja od 25. travnja 2000 godine - dakle - što je pravno nemoguće, a založno pravo je bilo navodno zasnovano na k.č. 824 z.k. ul. 11 k.o. Dugo Selo II u kojoj ta čestica nikad nije postojala, dok je sudac donio rješenje  kojim upisuje HBOR na tuđu imovinu na k.č. 824/3  i 824/5 z.k. ul. 31 k.o. Dugo Selo II.  

 

Ovaj slučaj presedan je u Hrvatskoj, očiti dokaz kako HBOR po svojem značaju koristi svoju snagu i moć da otme vrijednu nekretninu.. 

 

Ovo nisu jedini slučajevi. Tvrtka Arena Križevci - vlasništvo Vladimira Trušćeka,  otišla je u stečaj sa obvezama prema Poštanskoj, Privrednoj banci i HBOR-u u iznosu od 360.000.000 kn.  Zanimljivo je da prilikom otvaranja stečaja  tvrtka Arena Križevci - poznata tvornica parketa više nije imala nekretnina - a ubrzo nakon toga HBOR je odobrio kredit tvrtki Monolit -kojem je vlasnik bila supruga Vladimira Trušćeka, a kćerka Marijana Direktor - i to čak dva kredita u jednom danu. Danas  su tvrtke Monolit d.o.o., Mopar d.o.o.,  Monolitinvest d.o.o. - sa odobrenim predstečajnim nagodbama - svaka duguje od 40.000.000,00 na više Ministarstvu financija, a vlasnik svih su iste osobe Vladimir Trušćek i članovi njegove obitelji. Tako se pljačkaški krug nastavlja. 

 

DRVOPLAST iz Petrinje, gdje su odobrili Draganu Čičiću kredit na blokirani račun, a novac isplatili u Kraljevo, već je poznata afera. Najzanimljivije iz te priče je da se Fond za razvoj i zapošljavanje uknjižio fiducijom sa 16.000.000,00 kn na nekretnine koje su prije toga bile društveno vlasništvo, potom je iste Dragan Čičić tijekom 1992 godine uknjižio ih kao vlasništvo Drvoplasta Petrinja, a HBOR se na  toj nekretninu upisao hipotekom.  Dragan Čičić je sa novcem od HBOR-a koji nije vratio izgradio modernizirao tvornicu u  Kraljevu, a u krugu Drvoplast Petrinja ostala je raditi navodno njegova razvedena supruga Đurđica Čićić koja je izvozeći proizvode vlastitom mužu - ispunjavala uvjete kod HBOR-a.   Nakon nevraćenog kredita, otvaranja stečajnog postupka i pokretanja ovršnog postupka, HBOR  u ovršnom postupku prodaje nekretnine na koje se do tada fiducijarni vjerovnik Fond za razvoj i zapošljavanje sada upisao kao vlasnik - i tako HBOR za svoje potraživanje prodaje zapravo državnu imovinu - i naplaćuje se, dok se Čičić u Kraljevu smije. 

 

U tvrtki Hidrokonmininig, na velika zvona je u medijima bilo odzvonilo kako je Mladen Arbanas dobio novac za pokretanje tvornice peleta a HBOR je kreditirao čak 1.200.000,oo eur sredstava za istu. Ta linija nikad nije radila niti jedan dan, a kako je ova tvrtka poslovala u unajmljenom prostoru , a na liniju polagala pravo privatna fizička osoba,  HBOR je ostao "kratkih rukava". 

 

Tvrtka ECON SAT - koja je dobila kredit od HBOR-a a vlasnik je Jurica Pavelić, koji je ovu tvrtku otvorio svojem sinu - također nije ništa vratila.  Strojevi su bili odveženi i prije nego li je  tvrtka otišla u stečaj, a nekretninu i danas prodaje Hrvatski zavod za zapošljavanje.   (podaci javno dostupni u Narodnim novinama). 

 

Krešimirovo drvo je bilo također dužno HBOR-u. Jedan od suvlasnika te tvrtke, kupila je nekretninu prilikom prodaje u stečajnom postupku,  te postao vlasnik nekretnine neopterene dugovima.  Ista priča je i u UDBINI, LIKA DRVO, 

 

i mnoge druge tvrtke. HBOR je mahom kreditirao politički i rodbinski podobne a ne pogodne. 

 

Nada Landeka je pod pseudonimom Veronika Vere napisala i knjigu o tome 2004 godine opisavši cijelu proceduru pljačke Hrvatske pomoću kredita HBOR-a. 

 

Iza svake riječi stojim. HBOR je uništio moj život i život moje obitelji.  I vodeća su institucija kriva za loše gospodarsko stanje u  Hrvatskoj otpisivanjem neplaćenih potraživanje, nenaplatom, sceniranim stečajevima. 

 

Nada Landeka je  2010 registrirala udrugu za zaštitu žrtava pravosuđa - Veronika Vere, prvenstveno radi razotrkivanja ovih kriminala, a prošla je težak put namiještenih kaznenih postupaka kako bi ju se ušutkala.  Ove godine je pet puta bila sa probušenim gumama,  ubijen je odvjetnik Lujo Medvidović koji je zastupao u gornjem slučaju protiv HBOR-a, i mnoge druge okolnosti. 

 

Spremna sam javno istupiti sa dokumentima i svim dokazima. jer ovakvu situaciju koja je sada  kada se raspliće priča o HBOR-u čekam punih 14 godina.   

 

zahvaljujem, s poštovanjem (u prilogu ugovor sa sredstvima koji su poklonjeni tvrtki koja nije nikad platila niti lipe).  Pred Županijskim državnim odvjetništvom u tijeku je Istražni postupak - po prijavi Nade Landeka kao oštećene 

 

Nada Landeka, kontakt 091 1121 544

 

 

Državna banka 400 milijuna kuna u gubitku zbog kreditiranja podobnih

Krediti su mahom odobravani tvrtkama u problemima: SMS-u, KIO Orahovici, Adriatica.netu, Badelu 1862... Na proljeće se očekuje dokapitalizacija EBRD-a s najmanje 500 milijuna kuna

Piše: Jagoda Marić

I

Uz to je HPB sudjelovao i u kreditnom aranžmanu kojim se pokušava spasiti Adriatica.net i najmanje je, neslužbeno doznajemo, osiguran među svim bankama koje su kreditirale tu tvrtku. Kredit je odobren i Badelu 1862, poduzeću kojem je također prijetila blokada zbog poreznog duga. No, HPB nije na gubitku samo zbog kredita poduzećima nego je jedna trećina tog gubitka stvorena i kreditiranjem fizičkih osoba. U banci nitko ne želi spekulirati o tome koliko je kredita odobreno zbog političkih pritisaka da se određene tvrtke spase, a koliko zato što su ljudi u banci bez puno razmišljanja odobravali kredite, jer im nad glavom ne stoji privatni vlasnik. Poštanska banka izložena je i kad je u pitanju brodogradnja gdje je dala 870 milijuna kuna kredita, ali kako su oni osigurani državnim jamstvom tu je izgledna naplata cijelog kredita, ali uz odgodu, što je puno bolje od slučajeva gdje su krediti osigurani zemljištem ili imovinom poduzeća koja vrijedi nekoliko puta manje od iznosa kredita.

Proizvodnja je početkom mjeseca stala i u još jednom privatnom poduzeću kojem je HPB davao kredite i to KIO Orahovici. Ta je tvrtka u HPB-u, kako nam je potvrđeno, dobila kredit od 150 milijuna kuna za modernizaciju, a obzirom da ni sama ne može na vrijeme naplatiti svoje poslove i da je obustavila proizvodnju malo je vjerojatno da će se HPB tako skoro naplatiti. Uz to u kreditiranju te kompanije s više od sto milijuna kuna sudjelovali su još neki državni fondovi.

Iako u banci ne žele previše govoriti o tome kojim su klijentima najviše izloženi, uz napomenu da će učiniti sve da naplate svaku kunu koju je moguće naplatiti, ali, čini se, da je državna banka u probleme zapala dobrim dijelom zbog privatnih poduzeća koja nigdje drugdje nisu mogla dobiti kredit. Tako je između ostaloga 2007. godine kredit od 27 milijuna kuna dobio i SMS Srđana Mladinića, tvrtka je iste godine po kredit išla i u Podravku jer ga više nije mogla dobiti ni u jednoj komercijalnoj banci. Transakcije između Podravke i SMS-a u kojem je odavno zaustavljena proizvodnja trenutno istražuje i Državno odvjetništvo.

Državna će banka po tom pitanju, kako se procjenjuje, imati udio loših, nenaplativih kredita dvostruko veći od velikih privatnih banka, poput Zagrebačke ili Privredne banke. U sličnoj situaciji, ali s puno većim gubicima banka je bila i 2000. godine kad je otkriveno da se više od milijardu kuna kredita, danih samo tvrtkama iz Globus Grupe Miroslava Kutle, neće moći naplatiti.

Nova uprava i nadzorni odbor izišli su već u rujnu s procjenom da će gubici zbog loših plasmana biti veći od sto milijuna kuna, kasnije je taj iznos više nego udvostručen, no nastavak analize kredita koje je banka odobravala, tvrde izvori Novog lista, pokazuje da će gubitak zbog loših plasmana biti najmanje 400 milijuna kuna.

Nakon kontrole HNB-a, i to samo za poslovanje u prva tri mjeseca ove godine, bilo je jasno da će gubici u banci biti veće od onih koje je prikazivala bivša uprava. Zato je Vlada na intervenciju HNB-a u kolovozu smijenila upravu na čelu s Josipom Protegom. Za prvog čovjeka banke postavljen je Čedo Maletić koji dolazi iz Imex banke, a prethodno je radio u HNB-ovoj Direkciji za nadzor banaka.

Tako je i u Hrvatskoj poštanskoj banci, koja je u vlasništvu države i uz kojoj je u rujnu na intervenciju Hrvatske narodne banke (HNB) smijenjena uprava baš zbog gubitaka na kreditima koje će teško biti naplatiti. No, gubitak se u HPB-u nije zaustavio na početnih 28 milijuna kuna, niti 86 milijuna, neće se zaustaviti ni na više od 200 milijuna kuna koliko se činilo krajem listopada nego će, doznaje Novi list iz same banke ali i od ljudi bliskih nadzornom odboru HPB-a, biti najmanje 400 milijuna kuna.

Posljedice krize hrvatske će banke, za razliku od onih u SAD-u i EU gdje su najgori udari prošli, snažnije osjetiti prema kraju ove godine i u prvom kvartalu sljedeće godine, a većina analitičara očekuje porast nenaplativih kredita i smanjenje potražnje za novim kreditima. Domaće banke već sada povećavaju rezervacije za nenaplative kredite, odnosno gubitke. S takvim problemima najlakše se nose velike banke, dok je u manjim bankama udio tih nenaplativih kredita dvostruko veći.