Još od jučer mi se vrti po glavi tonus (iliti glavni sound) Feminnemskog hita i svaki put poželim zavrištati Don't let go...
Btw - Dora je zbilja, al zbilja sirota... niš novog, puno starog. Sve u svemu - odgeldala (po dužnosti) i polu i finale, i zasuzila. Jednostavno - stvarno mi je dosta nekih Ninčevića, Mihaljevića, Huljića i Suljića... dajte dečki malo novih ritmova!
A tek publika (boldano s razlogom)...

... apsolutna euforija u tzv. Kristalnoj dvorani (ak niste znali, to je zbog kakvih? - paa.. kristalnih lustera, kojih imamo u svakom 3. kadru). Tko su ti ljudi srednjih (pristojnost - čista) godina, u prigodnim opravicama, koji uredno odsjede par stotina minuta mirno, staloženo i nadasve dostojanstveno te tu, i tamo zaplješću (lagano) nekom izvođaču, kojeg pere trema, i koji pjeva iz petnih žila, a jedini mu je bounce feeling - publika.
Sve u svemu, od svega odgledanog i doživljenog, zaključak - tu infiniti end bijond...