Malo koja stvar u životu predstavlja tako potentan motivirajući faktor kao što to čini jaka konkurencija.U jednoj rečenici,tako bi se dalo sažeti ovo remek djelo R.Howarda.Na izvrstan i dinamičan način prikazao je osebujan rivalitet koji su krajem 70-ih godina prošloga vijeka,u Formuli 1, gajili J.Hunt i N.Lauda.Kao osobe i glavni protagonisti ove istinite priče oni su zapravo dvije različite manifestacije istoga "oboljenja" - želje za pobjedom.Za pobjedu,koja im predstavlja najvažniju stvar u životu,spremni su učiniti sve pa čak i žrtvovati naklonost svojih porodica i haromoniju bračnih odnosa.Kao osobe oni ne mogu biti više različiti,kako fizički tako i mentalno,ali ta neutaživa glad za pobjedom i strast prema vožnji je ono što ih povezuje.
C.Hemsworth je sjajan u ulozi nepopravljivog šarmera i playboya Hunta čija je afekcija prema brzoj vožnji i težnja za pobjedama jednaka živopisnim i ludim "vannastavnim" aktivnostima kojima je sklon izvan staze.Njegova izvedba podsjeća malo na onu koji pruža u ulozi Thor-a ali s obzirom na Huntovu prepotentnost i narcisoidnost kao takva je zapravo i na mjestu.Onaj ko istinski impresionira u filmu jeste D.Bruhl,nama relativno nepoznati glumac,koji je fantastično utjelovio hladnog i proračunatog austrijskog genija vožnje N.Laudu.Sirovi talenat nasuprot studioznog pristupa vožnji,riskiranje svega nasuprot taktici i kalkulaciji,sve te odlike dvojice rivala prikazane su na izvanredan način kao i same scene utrkivanja(koje su urađene vrlo realistično,za razliku od onih u filmovima slične tematike).Prizori koji nam iz prvoga lica demonstriraju perspektivu koju vozači imaju na stazi kao i montaže samih utrka,djeluju tako uvjerljivo da publika stiče dojam praćenja nekog aktualnog Gran Prixa na televiziji umjesto filmskog ostvarenja (to je još jedan veliki kompliment na račun režisera koji nam je ovim djelom autentično prenio specifičnu i dosta opuštenu životnu atmosferu 70-ih u 21 vijek).
Tema koju film istražuje kroz prizmu velikih sportski rivaliteta je zapravo mentalitet tih individua,taj urođeni nagon za pobjedama i napredovanjem koji ih tjera naprijed i koji im govori da je drugo mjesto zapravo prvo među gubitnicima.Međutim,smisao i poenta velikih rivaliteta,kako sportskih tako i životnih treba biti i međusobno poštovanje jer bez konkurenata koji nas potiču da se konstantno razvijamo i težimo biti bolji ne bismo sa sigurnošću mogli reći jesmo li iskoristili sav svoj potencijal u bilo kojoj sferi života što je,u suštini,poruka koju nam Rush šalje.