Odavno ga nisam gledao, bilo je dobro podsjetiti se koliko je dobar i kakav je maher bio Hill. Šoši treba dati orden neke Danice ili barem Marice za Posebne dodatke, a i filmski program na Trećem općenito. Ali šta'š, filmsko opismenjavanje Hrvata nije osobito cijenjena rabota. Ako ga se jednom sete, sete...
A film je klasik žanra. Kako je Tomić fino primijetio Hill je savršeni minimalist. Nema kod njega nikakvih viškova, ni narativnih ni vizualnih. Priča je jednostavna, nema ti tu majci filozofiranja. (Nije da je filozofiranje samo po sebi loše, ako čovjek zna što radi, ali Hill nije tip kojega to previše zanima. Kod njegovih likova govore djela.) Znači, bacit ćemo devetoricu u močvaru, pa 'ko živ 'ko mrtav. Majstoru je dovoljno par dijaloga za karakterizaciju likova i odmah je jasno 'ko je kakav, o svakom se sazna točno koliko treba. Nakon toga - udri, pa da vidimo na što će to izaći.
Ne slažem se baš oko metaforike i Trumpa.
Nema u Hillovim filmovima prenesenih značenja, what you get is what you see. On je od onih koji su poruke slali poštom.
A i situacija oko Trumpa je puno složenija od 'terora rednecka'. Kamo sreće da je samo to u pitanju.