Film je vrlo oskudan s detaljima u kojem se vremenu i prostoru radnja odvija. Sve je misterij – kakav se rat trenutno događa, za koju vojsku/organizaciju djeca služe, kako su izabrana, tko je taokinja i sl. Film počinje in media res. Ta pitanja ostanu neodgovorena i stavljena su na stranu jer ono na što se film odluči fokusirati je sama grupa tih (pre)mladih vojnika, njihov odnos, način života i pravila te raspada istih.
Likovima imena mijenjaju šifre a način ponašanja vode stroga pravila grupe i njihov "glasnik" tj. zapovjednik koji ih povremeno posjećuje. Unatoč tome svi likovi imaju svoje osobne karakterne crte kojima se ističu. Ipak, teško je reći da postoji glavni lik. Glavni lik je prije svega sama grupa u cjelini, Monos, sastavljena od nezrelih, nespremnih i prerano u ratni svijet ubačenih mladića i djevojaka.
Film je podosta uspoređen s „Lord of the Flies“ (Gospodar muha) što tematski ima smisla, i „Apocalypse Now“ (Apokalipsa danas) što pak vizualno ima smisla, ali i po atmosferi koju dočarava. Razne scene close-upova lica, osvjetljenje, čak i onaj feeling nekog transa koji dočarava "Apocalypse Now" je pristan i ovdje. Mogu se vidjeti i razumjeti te sličnosti i usporedbe (a da ne spominjem džunglu, helikoptere i obojana lica).
Osim što je film vizualno prekrasan (bio ga je gušt pogledati na velikom platnu), atmosferu odlično dočarava i sablasna glazba koja kao da dijelom imitira zvukove džungle. Mislim da bi odlično pristajala i nekom hororcu.
Početak je malo usporen i potrebno je da stvari krenu po zlu kako bi se tempo popravio, ali kad kaos krene, zaista krene. Od međusobnih sukoba, potjera po džungli...napetosti ne manjka, iako na nju treba malo čekati.
Osim tog sporog početka, može biti razočaravajuće to što nikad nije objašnjeno više o svijetu i stanju u kojem se radnja odvija ali film to smatra sporednim a poruku univerzalnom. Ono čemu se film posvećuje – odnosu likova i izgradnji atmosfere, u tome odlično i uspijeva.