zanimljivo u ovom filmu je korištenje "mafije" kao podloge za univerzalno, a opet temeljno socijalno pitanje odnosa oca i sina, sve drugo u ovom filmu, pa čak i inače nadmočnija razina borbe između dobra i zla prikazana je ovdje realno kao sastavni dio života i čovjeka, neupitne ovisnosti i postojanosti...ravnoteža između dviju krajnosti temelj je postojanja, bez jednog nema drugog...priča i odnosi postavljeni su tako da svaki mogući kraj odgovara sadržaju i ne bi nas iznenadio ili ostavio razočarane...film je to koji gledatelja uči životu, pobjedi, porazu, ljubavi, razumijevanju, toleranciji i to na prilično izravan način bez preseravanja i filozofiranja....posebno me se dojmio otac koji voli sina, uči ga, objašnjava mu, vjeruje u njega i zdrav razum, strpljiv i bezuvjetne ljubavi ne gubi nadu, ali svjestan je da će sin donijeti odluku samostalno