Ni odličan Gregurević mi nije mogao spasiti ovaj zbunjeni filmski eksperiment.
Nekad, negdje sam naletio na intervju od redatelja gdje je snimanje uspoređeno s Kubrickovim "The Shining", i premda je to rekao u šali, mislim da je ovo daleko od dobrog psihološkog trilera.
Jeziva atmosfera propada što film ide dalje naprosto jer nema razrade motiva niti zadovoljavajućih naznaka na odgovore na pitanja. Sve je nadrealno, što je vjerojatno bio i cilj, ali se bez ikakvog pravog usmjerenja čini isprazan u sadržaju i karakterizaciji likova (a samo ih je četvero).
Neki kažu da im je film bio predvidljiv, svaka čast, ja iskreno nisam na kraju znao kamo što vodi. Nije mi pomogla niti glazbena podloga koja je toliko glasna da sam imao osjećaj da bi trebao gledati neki Nolanov film i koja je u dijelovima potpuno nadjačala što likovi govore.
Volim čudne filmove, no kada imaju barem nešto razrađeno u sebi, bilo riječ o psihološkoj karakterizaciji likova ili temama. Ovaj film ne posvećuje dovoljno vremena ni jednom od navedenih.
Ovo je nekakav filmski eksperiment, no po meni neuspjeli i jako razočaravajući.