Kronike (Chronicle)
SAD, 2012., 83 min.
Režija: Josh Trank
Scenarij: Max Landis
Uloge: Michael B. Jordan, Michael Kelly, Alex Russell, Anna Wood, Joe Vaz
U kinima: 2.2.2012.
ocjena 3 / 5
Tri prijatelja otkriju posebne telekinetičke moći. Neprestano se snimajući kamerom, prijatelji isprobavaju i razvijaju svoje neobične sposobnosti, dok u jednom trenutku stvari ne krenu u krivom smjeru...
Film koji se u najavama pojavio relativno kasno prošle godine je od strane većine očekivan s uzbuđenjem. Trailer filma je mnoge impresionirao i podigao buzz u kratkom roku. Uz takav, relativno visok interes za projekt tek sam se 30 minuta prije početka filma iznenadio kada sam saznao da film traje svega - 83 minute. Nisam očekivao dvoipolsatni spektakl, ali konkretniji uradak jesam. Na moje iznenađenje, očekivanja su i ispunjena.
Naime, kada sam pomislio da je film još jedan propali pokušaj potencijalno dobre ideje, odnosno da je 83 minute proteklo bez značajnije filmske slike, pogledao sam na sat i shvatio da film traje tek pola sata. I upravo to je možda najvrjedniji aspekt ovog filma, činjenica da su scenarist Max Landis i redatelj Josh Trank uspjeli na nevjerojatno pametan i rekao bih hrabar način iskoristiti skromni budžet (15 milijuna američkih dolara) i ispričati složenu SF priču, a pri tome nisu odustali od emotivnog aspekta. Nabijen sadržajem i nerijetko dobrim forama i fenomenalnim trenucima, film gotovo u niti jednom trenutku ne daje mislima priliku da odlutaju negdje drugdje.
Cinéma vérité
Svojoj realističnosti i zanimljivošću film može zahvaliti izboru voajerskog, intimnog i zabavnog autorskog koncepta, zvanog "cinéma vérité" odnosno prikaz radnje kroz objektiv kamere koja se fizički nalazi u priči koju pratimo u filmu. Jednostavnije rečeno film nas "uvjerava" da je sve što vidimo osobni snimak nekog lika. Budući da je ovaj koncept unazad 10 godina postao izuzetno popularan njegova "zloupotreba" je sve češća. "Kronike" nisu iznimka, treskava kamera iz ruke ukoliko nije pametno dozirana zaista može postati naporna. Brojni su takav zadatak odradili daleko bolje, a tu moram svrstati i našeg Tomislava Radića i njegovu "Ivu" iz 2005. Na kraju, čak i da je izvedba nešto bolja (nije najgora), u šumi reprizirajućih redateljskih rješenja u malim "simpa i entuzijastičnim" filmovima, "Chronicle" ne daje baš jaki argument nezavisnoj sceni mladih filmaša.
Tek pri kraju filma, kad više praktički nije imao izbora, redatelj radi umjereniji montažni miks filmskih i "dokumentarnih" kadrova. I doista, film se doista doima sve boljim i boljim kako se približava kraju. Često nastupa razočarenje činjenicom da nam je u najavi filma otkriveno jako puno, no uz gotovo cijeli autorski tim debitanata i glumce s B-liste razumljivo je da će distribucija zauzeti hit&run borbenu poziciju - ovakav film neće dugo izdržati dok se ne pojavi u HD izdanju na torentima, a hype u kino dvoranama može trajati tek neko vrijeme.
Čitam ti scenarij
Film blista nevjerojatno uvjerljivim i pametnim rješenjima zbog kojih je zaista vrijedno sjesti u stolicu na 83 minute. Zabavan je, uzbudljiv i što je najvažnije ekranizira trenutke koji će gotovo svakome biti istinski užitak gledati (ne želim pokvariti iskustvo prvog gledanja). Trank može ponosno stati iza svog debitantskog uratka jer daje za naslutiti da je sposoban za puno, samo što mora sazrjeti na tehničkoj razini (ili nabaviti producenta koji će znati nekad reći "Dosta"). Glumci nisu katastrofa (teenageri), ali su kao i rad direktora fotografije, korektni.
Sumirano, film je izgubio jednu zvjezdicu prije 3 mjeseca kada mi je pokazao trailer koji mi je pokvario film, a još jednu na projekciji kada mi je umjesto redateljske vizije pročitao scenarij. Pročitao ga je dobro, ali hej, ja isto znam lijepo čitati.
Janko Matić