Piše: Dragan Antulov
(TRON: LEGACY)
uloge: Jeff Bridges, Garrett Hedlund, Olivia Wilde, Bruce Boxleitner, Michael Sheen, James Frain, Beau Garrett
scenarij: Adam Horowitz & Edward Kitsis
režija: Joseph Kosinski
proizvodnja: Walt Disney, SAD, 2010.
trajanje: 127 '
U ionako ziheraškom Hollywoodu teško je zamisliti ziheraškiji i konformizmu skloniji filmski studio od Disneya, a još je teže zamisliti da bi projekt iza koga stoji mogao povezivati s riječima kao što su "kult film" ili "ispred svog vremena". Pa, ipak, nešto tako se dogodilo, iako u jednom vremenu mnogo drukčijem od ovog današnjeg.
Krajem 1970-ih je Steven Lisberger obijao vrata holivudskih studija s idejom za film inspiriran tadašnjim video-igrama (koje su tada postojale jedino u obliku automata u igraonicama), a čija bi se radnja događala u virtualnom svijetu dočaranom pomoću samih računala. Takvu stvar nitko prije nije pokušao napraviti, a i budžet od nekih 10-12 milijuna dolara se činio visok; ne čudi stoga što su Lisbergeru svi studiji zatvarali vrata. Svi, osim Disneya, koji je riskirao, i 1982. godine s igrano-animiranim filmom Tron profitirao.
Iako scenaristički ne "najispeglaniji", pogotovo kada su u pitanju likovi, te usprkos toga što je tada revolucionarni CGI bio manje izražen od "ručne" animacije, Tron je dobio pozitivne kritike, za svoje vrijeme predstavljao solidan komercijalni uspjeh te stekao malobrojne, ali predane poklonike.
Kada je na red došla neumitna eksploatacija vlastite kreativne baštine, Disney, koji u tim stvarima ima bogatije iskustvo do drugih studija, je mogao komotno snimiti remake, ali se ipak odlučio za nastavak. Radnja filma Tron: Nasljedstvo započinje 1989. godine, odnosno sedam godina nakon originalnog Trona. Kevin Flynn (Bridges), računalni stručnjak, tvorac video-igara i direktor informatičke supertvrtke Encom nestaje; dva desetljeća kasnije njegov buntovni sin Sam (Hedlund) prima tajanstveni poziv iz nekadašnje očeve video-igraonice. Tamo se transportira u virtualni svijet Mreže kojim tiranski vlada Clu, očev računalni alter ego koji računalne programe koristi za gladijatorske igre. Sam uspije pobjeći i pronalazi oca, kao i njegovu štićenicu Quorru (Wilde), koja bi mu trebala pomoći da se pokuša vratiti u stvarni svijet i odatle izbriše Clua.
Lisberger, koji se u nastavku našao u ulozi producenta, imao je jedan ozbiljan problem, prije svega vezan za protok vremena. S jedne strane su i filmska i računalna tehnologija u tri desetljeća napredovale te se to mora vidjeti u prikazu Mreže, pogotovo kada je u pitanju budžet od 170 milijuna dolara; s druge strane, fanovima originala se mora ponuditi Mreža dovoljno uvjerljiva da ima veze s onom napravljenom u doba kada su na police dolazili prvi ZX Spectrumi. Taj je problem riješen, prije svega zahvaljujući režiseru Josephu Kosinskom, kome je osim vrlo dobrih CGI-efekata dosta pomoglo i vlastito obrazovanje kao arhitekta; svijet Mreže je uistinu vizualno fascinantan i estetski dotjeran.
Ono u čemu Tron: Nasljedstvo predstavlja razočaranje jest scenarij Adama Horowitza i Edwarda Kisitsa, poznatih po radu na TV-seriji Izgubljeni. Čini se da im medij cjelovečernjeg filma slabije ide, jer su u njega ubacili niz potencijalno zanimljivih, ali površno obrađenih ideja; glavni zaplet i rasplet se doimaju rutinerskim i predvidljivim. Dijalozi su, pak, prilično loši, a i karakterizacija nije bog-zna-što. Mladi Hederland prilično bljedunavo tumači mladog heroja, Olivia Wilde uglavnom služi za ukras, a Bridges se doima izgubljenim u dvostrukoj ulozi, ne znajući da li zapravo tumači Kevina ili Dudea iz Velikog Lebowskog. Potrošen je i Bruce Boxleitner, Bridgesov kolega iz originala čiji se naslovni lik jedva pojavljuje ovdje. Jedina koliko-toliko zanimljiva pojava je Michael Sheen u ulozi androginog programa koji vodi noćni klub, ali je i on potrošen na relativno kratku epizodu.
S druge strane, neki detalji Tron:Nasljedstvo čine prilično ugodnim iskustvom, ali za jedan manji dio publike. Riječ je prije svega o referencama na neke od najpopularnijih filmova SF-žanra, kako onih novijih (poput Početka), tako i onih starijih, pogotovo vezanih uz opus Stanleya Kubricka. Običnoj publici, a pogotovo onoj mlađoj koja ne može pojmiti zašto je originalni Tron predstavljao tako veliku stvar, Tron: Nasljedstvo će se činiti još jednim holivudskim mlaćenjem prazne slame.
OCJENA: 5/10