Interstellar

Ukoliko je Nolan imao za cilj navesti publiku na promišljanje o našem mjestu u prostoru i vremenu a istovremeno nas zadiviti vizualnim efektima i šokirati intenzitetom i spletom emocija koje se izmjenjuju,kako u protagonistima tako i nama,onda možemo reći da je u potpunosti uspio u svojoj namjeri.Naime,predstavljajući Zemlju,odmah na početku,u gotovo dokumentarnom stilu,kao odumirući dragulj,nameće se pitanje koliko vremena je ljudskom rodu zaista još preostalo na ovome,našem idealno pozicioniranom zrnu prašine,te se teško oteti dojmu koliko smo sretni a koliko se,istovremeno,nemarno odnosimo prema jedinom domu kojeg imamo.Navedena premisa po kojoj je čovječanstvo rođeno na Zemlji ali mu "sudbina" nije umrijeti na njoj već napustiti je,generalna je ideja koja pokreće likove i prožima cjelokupnu priču.

Interstellar,zapravo,ne bih ni nazvao samo filmom već i doživljajem,iskustvom,festivalom za čula i konceptom budućnosti gotovo.U njemu,mi smo praktično sudionici priče jer shvatamo da,nažalost,sudbina likova i ono što preživljavaju,lako može biti i naša sudbina.Dok se na platnu izmjenjuju zadivljujući prizori Svemira i misterioznih pojava koje ga krase te panorame novih svjetova,naše misli ponovno i neminovno lutaju u tu neodređenu,neizvjesnu budućnost te dolazimo do zaključka da poduhvat sličan ovome,možda i bude jedina šansa čovjeka za preživljavanjem.Vizualni spektakl u potpunosti je praćen intenzivnim emotivnim nabojem jer teško je ne osjetiti težinu žrtve koju podnosi neko ko napušta svoju porodicu ili pak ljutnju,razočarenje i bijes onih koji su primorani biti ostavljenji.Film,također,pokušava dati i odgovor na pitanje da li će u nekome eventualnom,grandioznom i  pionirskom poduhvatu spašavanja svijeta biti moguće voditi se isključivo naučnim postulatima,biti "sterilno" racionalan i gledati na sve isključivo sa aspekta vrste a ne biti vođen ličnim motivima,odnosno,da li će ono što nas čini ljudima u takvoj,trenutno nepojmljivoj situaciji,biti prednost ili kamen spoticanja.

Kada u svu moralnu i naučnu kompleksnost viđenoga uvedemo i pojam relativiteta,onda je lako zaključiti da će "Odiseja" na kojoj se nalaze naši junaci u potpunosti promijeniti njihove živote ali,što je možda i važnije,našu percepciju na svakodnevne male radosti koje olako uzimamo.Suosjećajući sa njima,u svjetlu "neprirodnog okruženja" u kojem su se našli počinjemo cijeniti vrijeme koje imamo i ljude koje smo eventulano uzimali zdravo za gotovo.Nema potrebe dodatno napominjati da je glumački faktor besprijekoran uz neočekivano dobrodošao dodatak u vidu multifunkcionalanih robota,koji osim što su od pomoći na "terenu" pružaju i povremeni,suptilino humoristični bijeg od surove stvarnosti koja okružuje aktere priče.

Niti jedan film nije bez mane pa tako ni Interstellar,međutim,lično sam od njega dobio sve što sam želio - grandioznu,epsku ali istovremeno i duboko personaliziranu priču o hrabosti,žrtvi i važnosti porodice a sve to uronjeno u beskraj svemirskog prostranstva i teško pojmljive koncepte vremenske relativnosti.Interstellar će,vjerujem,svakome individualno postaviti neka nova pitanja dati svakome drugačije odgovore i što je najvažnije navesti na razmišljanje o ličnoj i egzistenciji čovjeka kao vrste,stoga,za mene,najviša ocjena predstavlja jedini logičan pečat kojime mogu zaključiti jedinstveno filmsko iskustvo koje mi je film pružio.

SPOILER!!!

samo mi jednu stvar probajte objasniti. tko je cooperu poslao koordinate nasa-ine postaje? negdje sam procitao da ljudi kazu da si ih je sam poslao. a malo mi je glupo misliti da si je sam slao i koordinate postaje koja ce ga poslati u svemir i poruku da ostane na zemlji...

Kako taurus kaže izvanredno iskustvo unatoč zaglušujućoj buci u pojedinim trenucima, istinski sf spektakl. Interstellar je do sada definitivno Nolanov najveći i najzahtjevniji film, što se tiče količine sadržaja, ideja koje pokušava prikazati, ali i želje da bude inspirativan za gledatelja. Neosporno je da je riječ o jednom sf spektaklu koji je miljama ispred današnjih blockbustera te ga uopće ne treba uspoređivati sa njima već unatoč određenim manama sa klasicima sf žanra i samo zato ću spomenuti po meni nedostatke ovoga filma.

Nolan je stvarno izuzetno hrabar i ambiciozan redatelj koji je u ovom filmu uzeo toliko materijala i tema za obraditi da je to svakako zadivljujuće i iz toga proizlaze i kvalitete ali i mane filma. Dakle svoju uobičajenu fascinaciju vremenom, prostorom, dimenzijama, paralelnom radnjom, brojnim preokretima i igranjem pažnjom i umom gledatelja (koji su s vremenom evoluirali od malog mementa preko prestiža i inceptiona pa do grandioznog interstellara) pokušao je spojiti sa određenim astrofizičkim konceptima teorije relativnosti, različitim filozofsko-egzistencijalističkim diskusijama o ljubavi, humanosti, ljudskoj rasi, njenom napretku, opstanku, mjestu u  svemiru i sl i uza sve to napraviti emocijama najbogatiji film dosada. Sada da li je u potpunosti uspio obraditi takvu bogatu materiju, pa i nije skroz ali sasvim dovoljno. Vizualno film je očekivano savršen, bespuća svemira, planeti, crne rupe izgledaju kao da su izašli iz nekog dokumentaca, gluma vrlo dobra, glazba isto, emocionalno zadovoljavajući bez neke jeftine patetike, međutim ja sam imao podosta problema s dinamikom radnje i to mi je malo pokvarilo doživljaj. Početak prerazvučen, dok su neki segmenti pri sredini i kraju za Nolana netipično odrezani, neobrađeni do kraju zbog čega se i postupci nekih likova i obrati u radnji doimaju nelogičnima, zbrzanima, ne sjedaju u potpunosti na svoje mjesto a sve zbog mnoštva sadržaja kojim je Nolan htio potvrditi da je to neka njegova odiseja. Mogao je malo produžiti film da nadogradi scenarij, dijaloge i malo bolje razvije i međuljudske odnose i postupke pojedinih likova. Međutim ideje o petodimenzionalnim bićima, o ljubavi koja nadvladava prostor i vrijeme, gravitacijskim anomalijama, vremenu kao fizičkom prostoru su izuzetne, dok su i neka filozofska lamentiranja dosta zanimljiva a pažnja gledatelja uvijek potrebna kako bi određene stvari u radnji posložili.

Zanima me kakav će biti sljedeći Nolanov film jer svakim uzima sve više sadržaja i materijala, niti Zemlja niti svemir mu nisu dovoljni u stvaranju već ide u neku snoliku stvarnost u dimenzijama koje su izvan našeg poznavanja, međutim kako i sam kaže hrabro otisnuće u nepoznato jedan od temelja napretka čovjeka i čovječanstva. Sve u svemu jedinstveno iskustvo te odličan dodatak sf žanru koji ruku na srce pomalo odumire. I zanimljivo kako je izvukao inače nama ne baš tako poznatu pjesmu Dylana Thomasa koja dobro paše filozofiji filma, pogotovo u danim trenucima.

"Do not go gentle into that good night, Old age should burn and rave at close of day; Rage, rage against the dying of the light."

Svi minusi - Fuck OFF

volio bih da mogu više reći o filmu osim "lijep film"...najviše me smeta što od hard science filma na kraju imamo fiction film s potpuno , pa i u konceptu filma, besmislenim i priglupim riješenjem zagonetke "duha" koji ruši knjige...cijela ta ideja je ustvari ukradena iz Odiseje, ali to je snimljeno prije 50 godina, a napisano i ranije...smeta me ta neujednačenost cijelog filma gdje se u nekim detaljima, npr plimni val, ide do u detalje znanstvenom i fizikalnom podlogom dok se u nekim drugim situacijama uopće ne pridaje ni najmanji značaj ,bar teorijama, ako već ne činjenicama...u takvom razvikanom sf superfilmu najbolji dio filma odigrava se među kukuruzima, dobro, možda najsmisleniji, dok mi ovaj svemirski dio nekako djeluje već umorno i ižvakano, uz neke prilično naporne ženske "filozofije" o snazi ljubavi i objektivnosti,  već viđeno...da ne zaboravim i poantu...nikad, ali nikad sudbina čovječanstva neće ovisiti o jednom čovjeku ili šačici ljudi, to je hollywoodski klišej koji nema veze sa stvarnošću, a sve manje i sa filmskom fikcijom...eto, uspio sam reći i nešto više....i da, muzika/zvučna podloga je prilično iritantna...

Od filmova sa Jessicom Chastain ovaj mi nije lega. Svakako mi se svidila u ulozi Salome gdje je potpuno i apsolutno briljirala. Kako kaže moj stari znanac I will be back ili Tko se zadnji smije...