Nakon ponovnog gledanja, film mi je još bolji. U zadnje vrijeme pratim (jer me fascinira) mišljenja kvantinh fizičara o crnoj rupi, kretanju u prostor vremenu, 5. dimenzija i fascinantno je kako je sve te stvari Nolan ukomponirao u samo jedan film. Scene svemira, Jupitera s prstenom izgledaju totalno studijski, ali priča, pokušaj da se još nedovoljno istražene teorije o kojima možemo tek sanjati realiziraju u SF filmu je za skinuti kapu. Ne sumnjam da su angažirani stručnjaci i teoretičari fizike na izradi scenarija, a vjerojano i prilikom snimanja. Nakon Odiseje, ovo mi je najjači SF film.