Putovanje u središte Zemlje

Djela Julesa Vernea nepresušno su vrelo nadahnuća filmaša. Prva ekranizacija njegova romana „Putovanje u središte zemlje“ snimljena je daleke 1910. godine, a svaka je sljedeća ponudila novo viđenje Vernova maštovitog svijeta. Za rijetko se koju od njih moglo reći da je potpuno besmislena kao što se to može ustvrditi za najnoviju redatelja Erica Breviga. Film je nudio mnoštvo prilika za mahanje čarobnim štapićem vizalnih efekata i kreiranjem slikovno dojmljivih kadrova, ali je redatelj tek rijetke od njih iskoristio. Filmašu koji je reputaciju stekao radeći vizualne efekte na mnogim holivudskim spektaklima takav se propust nije smio dogoditi. No, to je tek vrh ledene sante problema.

Trolist interpreta glavnih junaka (Seana Andersona, njegovog strica, znanstvenika Trevora i Hanne, njihove voditeljice po planinama Islanda), na različite se načine nosi s brojnim slabostima scenarija koji njihove likove čini, najblaže rečeno, plošnima i banalnima. Brendan Fraser dopustio je da redatelj njega i njegov lik pretvori u karikaturu stereotipa znanstvenika. Da Fraserova filmografija ne bilježi i nekoliko dojmljivih nastupa (primjerice „Bogovi i čudovišta“) nakon novijih izdanaka serijala „Mumija“ i ovog filma lako bi mogli zaključiti da mu je glumački talent ravan nuli. Nastup mladog Josha Hutchersona zaslužuje tek prolaznu ocjenu, dok je Anita Briem jedina uspjela unjeti bar povremeni tračak svjetla u potpuni mrak filma.

Pouka svima koji razmišljaju o ekranizaciji „Putovanja u središte Zemlje“ jasna je: nemate li ništa pametnog i novog za reći – prepustite roman djeci i dopustite njihovoj mašti da stvori svjetove koji su zasigurno mnogo bolji od vaših.

Goran Ivanišević