Evo, opet skrušeno priznajem da sam pratila neke od potraga za zvijezdama. I to
1. zbog onih apsolutno netalentiranih koji me nasmiju do suza
2. zbog onih apsolutno talentiranih koji me ugodno iznenade i oduševe
Ipak, najmrži dio priče mi je kada taj pobjednik ili pobjednica umisli sebi veličinu, pa se gura među one koji su se već progurali nekim čudnim načinima, pa se pojavljuje na eventima, pjeva neke božeprosti pjesmuljke i tako to 
...
Jedino nisam pratila Operaciju triumph, jer mi kao jednom od "školovanih primitivaca" ekavica užasno para uši. Uletjela sam bez većih očekivanja na finale, a pobjednik je neočekivano postao najkockastiji glavonja koji je do finala prošao vjerojatno nezapaženo... valjda su mislili da je neki od dvokrilnih ormara za odjeću, pa ga nisu ni kandidirali za ispadanje... I tako je ormar postao pobjednik i "vasceo svet" se i dan danas raduje tom "prelepom" mladiću od zanata. 