Razočarana sam ovim filmom; što zbog lošeg koncepta, što zbog same Grace. No, idemo redom:
U filmu ima dosta "live" izvedbi pa se ispostavilo da Grace falša i ne zna najbolje kontrolirati glas. Ta činjenica me baš razočarala, jer sam navikla na moć, preciznost i sugestibilnost u njenom glasu, a toga ovdje nije bilo; u nekim pjesmama. Razočaranje je dodatno produbilo puštanje nekih sjajnih nastupa - sa playbackom i onda kad povučeš paralelu... i vidiš razliku. Vrhunski pjevači zvuče praktički jednako dobro na masteru i uživo.
Ne znam koliko vjerovati autentičnosti s obzirom da su je ipak okruživale kamere i filmska ekipa pa su onda i taj prikaz njene obitelji, boravka na Jamajci, pripreme za nastupe, doručak u hotelu, chillanje s ekipom itd. obojeni potrebom za "performansom". Ipak, nije TOLIKO čudna koliko bi čovjek očekivao.
Ne znam... sve u svemu film je relativno dosadan, zamoran s nekim temama, pa čak i plitak. Spominje ona zlostavljanje u djetinjstvu, odnose s muškarcima, ali sve je to nekako bezveze prikazano i ne izaziva mi neke posebne emocije. Nespretno se izmjenjuju scene privatnog života, nastupa, priprema za nastupe, snimanja u studiju... ajmo reći da mi scene nisu šarene, blještave i hipnotizirajuće (čak ni scene nastupa), već su sive, umjetne i dosadne. Sve ono što nikad ne bi rekla za Grace Jones.
Još jedna stvar koja mi je zapravo otužna i baca potpuno drugo svjetlo na "Divu Grace" je to da ona sama financira albume pa se onda prikazuje njeno natezanje sa glazbenicima koji su joj obećali suradnju i to natezanje je isto baš sirovo, gledatelju se prikazuje real-time razgovor i to je sve skupa i malo dosadno za gledati... Osim toga, bila je na nekakvom nastupu pa komentira što sve mora raditi za novce, odradi taj nastup pa se iza scene žali kako je loša koreografija, kako izgleda ko "madam", a plesačice kao prostitutke i vidno je razočarana... Od glamura ni G. Nosi ona bundu ujutro i pije šampanjac, ali to sve nekako loše izgleda. Neiskreno i dosadno.
Zapravo sam iznenađena da osoba koja toliko drži do svog izgleda, performansa i prijema kod publike i želje da bude drugačija od drugih te se naziva kraljicom nastupa koja sve ima pod kontrolom i tako dalje - snima dokumentarac koji zapravo dokazuje da ona, kao i svako živo biće, nije sve to, odnosno da je slava relativan pojam i kratkog je vijeka. Pitanje je je li ona uopće bila svjesna kako će to sve loše izgledati na kraju. Njena glazba je odlična, njeni glazbenici su odlični, a producent iz njenog zlatnog doba je genije! Odjeća, šminka... ružno ali upečatljivo. A kad se sve navedeno ukloni, ona je samo Jamajčanka koja pokušava preživjeti. Ni radosna ni tužna... niti išta drugo.
Ispalo je da je daleko od neke veličine i definitivno nema neku istinsku karizmu. Nisam njezin fan pa mi nije srušena kuća od karata. Nisam imala prebogate iluzije i nisam toliko naivna da bi sad bila razočarana do bola. Ipak, očekivala sam zanimljiviju osobu, a bome i bolji film.