Poštovana gospođo Tomašković,
Ja sam mama djeteta sa poteškoćama koje ide u 1. raz. osn. škole. Dijete ide po prilagođenom programu na koji smo mi roditelji nerado pristali jer smo mišljenja da to nije bilo potrebno, međutim pritisak iz škole je bio prevelik. Stručni tim je krenuo sa prijedlogom da dijete treba u specijalnu školu, ili nekakav specijalni program što li, zaista neznam, a upisano je u školu sa preporukama o redovitom školovanju od svih nadležnih službi, liječnika i psihologa koji je prate od rođenja. Odnos same škole prema nama je u smislu"mi činimo sve i ništa drugo se nemože, mi sve znamo i vi nemate što pitati" Međutim, naše je mišljenje da se sa djetetom u sklopu nastave ne radi skoro ništa, da je dijete stavljeno po stani. Kada ja postavim pitanje učiteljica kaže da ona ima "druge" sa kojima treba raditi. Tako često u riječniku ima riječi "NJIH i NJU" kao da oni nisu isti. Svako moje negodovanje prema takvom ponašanju odražava se na moje dijete, pa bi izgleda ja morala šutjeti. Ali kao što vidite ja neću šutjeti. Zadnji prijedlog škole je da dijete bude neocjenjeno iz tjelesnog jer učiteljica mora pomagati drugima pa ne stigne i nezna raditi sa mojim djetetom.Taj prijedlog dolazi nakon 6 mjeseci od početka škole i to nakon što mi se dijete kontinuirano počelo žaliti da na satu tjelesnog mora sjediti na klupi i gledati kako se drugi igraju jer će pasti. Usput, nisam rekla da je moje dijete poprilično samostalno u kretanju, mentalno zdravo, ima poteškoće u sitnoj motorici i koncentraciji. Najnovija ucjena je da nekako osiguramo asistenta jer više tako ne ide.U gradskom uredu za obrazovanje su rekli da moje dijete nije ni u drugoj skupini hitnosti za asistenta, da ima puno lošije djece koja su na čekanju. Ja nemam 3000 kn. mjesečno da sama plaćam asistenta i neznam kako sa to dopustilo da netko može tražiti od nas roditelj takvo nešto. Neki će reći da vodim dijete iz te škole drugdje, ali moje dijete tamo ima prijatelje, tamo se naviknulo na prostor i okolinu i ne želi ići. Meni jedino preostaje pitati na ovaj način, što činiti? Na tv-u se svi kunu kako rade svoj posao, uz invalidnu se djecu prvo slikaju kada im treba neka promocija, a stvarnost je okrutna. KOME DA SE OBRATIM? zabrinuta mama 22