Jako dobar, zapravo odličan film. Režiju potpisuje zvučno redateljsko ime, koje stoji iza nekih drugih dobrih uradaka (očito nije slučajno da je čovjek toliko puta nominiran/nagrađivan). Dojam koji se dobije tijekom gledanja je vrlo snažan, na trenutke potresan, zabrinjavajući, težak,.. No ujedno je i implicitna pohvala nesalomivom ljudskom duhu, koji se ne predaje unatoč svim nedaćama (posebno se (ta upornost) očituje u liku Janusza kojeg glumi Sturgess).
Dodatnu vrijednost filmu daje poruka, prisutna cijelo vrijeme, jer dok suosjećamo sa patnjama protagonista, automatski smo "ljuti" na onog tko je tu patnju (nepravedno i bezrazložno) njima prouzročio; tu poruku nedvojbeno potvrđuju zadnji kadrovi filma, a ona je - nedvosmislena osuda jednog totaliranog režima (komunističkog), koji je uništio živote protagonista, ali i milijuna drugih ljudi. Prvenstveno na području nekadašnjeg SSSR-a; ali, ako se uzme u obzir da je jedan vid tog režima donedavno vladao ovim prostorima (bez obzira što se nekome može činiti pretjerana ova usporedba), te da su i ovdašnji ljudi također stradavali od nepravednih osuda i progona, robijali teške robije u neljudskim uvjetima ili bili prisiljeni bježati iz zemlje, mislim da tematika i poruka filma postaje nešto više od puke fikcije odnosno, postoji korelacija sa stvarima koje su se događale u Jugoslaviji (ili se još ponegdje događaju i dan-danas, kao npr u Sjevernoj Koreji). Na kraju krajeva, jedan od likova/žrtava komunizma je "Jugoslaven" (a drugi likovi simbolično predstavljaju neke od ostalih zemalja koje su sa našle iza "željezne zavjese).
Knjiga koja je poslužila kao nacrt za scenarij navodno ne opisuje konkretan stvarni događaj, ali je na neki način sinteza mnogih stvarnih sličnih događaja, s kojima se redatelj navodno upoznavao u fazi pripreme, tako da i to filmu daje dodatnu uvjerljivost i "težinu". Iako nekome danas može izgledati nevjerojatno da netko može propješačiti 1000 km, zaista postoje dokazi o takvim događajima, dovoljno je malo potražiti po internetu (pješačenja Poljaka iz Kazahstana i slično). MIslim da u tom smislu (sinteza nekoliko sličnih stvarnih događaja) treba sagledavati i ovaj pothvat (od Sibira do Indije).
Odlične uloge ostvarili su Farrell (sirovi, na trenutke i surovi grubijan, koji se ipak prilagodi grupi odnosno vođi (kojeg glumi Sturgess) u svrhu najvažnijeg cilja - preživljavanja), Harris (gotovo guruovski lik, šutljiv i oprezni najstariji član ekipe) te Ronan (djevojka koja nakon početnog opreza i nepovjerljivosti (radi stvari koje su joj se dogodile prije, kada je i sama bila žrtva komunista), te nakon početnog skrivanja svojih motiva, iskazuje djetinjastu i neproživljenu nevinost i čistoću, kojom s vremenom osvoji cijelu grupu), a sasvim mi je ok i Sturgess, u ulozi časnog muža koji se zavjetovao vratiti kući/ženi da bi joj oprostio, kako bi i ona mogla oprostiti sebi, koji od tog cilja ne odustaje ni u najtežim trenutcima i zapravo predstavlja "lokomotivu" cijele grupe; iako možda njegov lik sam po sebi nije toliko plastičan kao onaj od Farrella ili Harrisa, te su oni nešto dojmljiviji u cijelom filmu.
Prizori, na trenutke impresivnog, ali uglavnom surovog i neprijateljskog krajolika zauzimaju veliki dio filma, a glazba je prisutna samo u ključnim trenutcima i meni osobno se čini dozirana točno koliko je potrebno.
Česte su dionice filma u kojima likovi govore malo, ili uopće ne, a ta šutnja i zabrinutost na njihovim licima (tu je posebno impresivan Harris), te zastrašujuća tišina nepreglednih pustih prostranstava Sibira, Mongolije,... dodatno povećavaju ozbiljnost situacija u kojima se nalaze.
Također, za razliku od drugih komentara, meni osobno početak filma nije ni prekratak, a ni predug, budući da glavni cilj nije bio previše se baviti životom i uvjetima u logoru (iako je i to prikazano u bitnim crtama), nego je sve služilo (tu se slažem sa drugim komentarima) kao uvod u glavni motiv priče - a to je sam put. Put je to koji vodi kroz divljinu, prazna prostranstva, nepregledne šume, pustinje i planine, a moglo bi se reći i da je taj krajolik, makar se mijenja kako grupa putuje i napreduje, jedan od stalnih likova u filmu - u većini slučajeva, on predstavlja zastrašujuću i obeshrabrujuću prepreku naporu grupe da dostigne slobodu, no povremeno im također "dopusti" pristup nekoj oazi, obroku hrane tek toliko dovoljnom da prežive iduće napore.
P.S.
pridržujem se podsjetniku na (također odličan) njemački film slične tematike ("As my feet will carry me"), kojeg definitivno trebate pogledate, ako vam se svidi "Bijeg iz gulaga" (iako ne bih rekao da je ovaj potonji remake prvog).