Vrlo dobar film sa hrpom simbolike na etničko, vojno, političko, dobno, klasno, religijsko pripadanje.
Nevjerovatne su mi tako otvorene kritike komunističke post ratne politike i to 1967. dok Jugoslavija i cijeli komunizam stoje čvrsto na nogama.
Dok Vrdoljak snima "Kad čuješ zvona" redatelj Bahrudin Čengić, mogu reći, nevjerovatno hrabro radi crno bijeli film sa približno crno-bijelim glavnim likovima ali obrnuto od onog što bi se očekivalo; njemački dječak je pozitivac dok su partizanska djeca negativci. Nevjerovatno za ono vrijeme, baš sam se iznenadio.
Drugo, za razliku od filmova i atmosfere koji stižu 20-25 godina kasnije sa jeftinim nacionalističkim predznakom ohrabrene očitim raspadom istočnog bloka i Jugoslavije (kad je lako biti disident), ovaj film šalje kritike puno ranije i to sa razumne, poštene, ljudske razine.
Čvrst, hrabar film. Ocjena 7/10