Joe Pendleton (W.Beatty), vrhunski razigravač momčadi američkog nogometa, probudi se na nebu, gdje shvati da ga je neiskusni nebeski pratitelj (B. Henry), kome je to bio prvi zadatak, greškom odveo na nebo misleći da će Joe za vrijeme vožnje biciklom stradati u sudaru s automobilom. Nebeski autoritet, g. Jordan (J. Mason), pokušava osobno ispraviti pogrešku te se s Joeom vraća na Zemlju. No, Joeovo tijelo već je kremirano i on mora pronaći tuđe tijelo gdje će se nastaniti. Odbija čitav niz prijedloga da bi na kraju, ali samo privremeno, prihvatio tijelo bogatog industrijalca Farnswortha kojeg su njegova supruga (D. Cannon) i njezin ljubavnik, a bogatašev osobni tajnik Tony Abbott (C. Grodin) otrovali. Učinio je to zagledavši se u Betty Logan (J. Christie), koja je došla k Farnsworthu tražiti da povuče jedan svoj projekt kojim će ugroziti zdravlje stanovnika njezina kraja... "Nebo može čekati" nije remake istoimena filma Ernsta Lubitcsha iz 1943., nego ostvarenja "Dolazi g. Jordan" Alexandera Halla iz 1941. U originalu Joe Pendleton je bio boksač, a Warren Beatty je želio da u njegovoj verziji boksača glumi još aktivni Muhammad Ali, no kad zbog boksačkih obaveza Ali nije mogao prihvatiti glumački angažman, Beatty je sam preuzeo glavnu ulogu, ali je Pendletona iz boksača pretvorio u igrača američkog nogometa, s obzirom da sam nije boksao, ali je znao igrati football. Film je nagrađen Oscarom za najbolju scenografiju, a bio je nominiran u još osam kategorija - za najbolji film, redatelja, glavnu i sporednu ulogu (Warden), sporednu žensku ulogu (Cannon), adaptirani scenarij (Beatty i nekadašnja kreativna partnerica Mikea Nicholsa Elaine May), fotografiju (ugledni William A. Fraker) i originalnu glazbu. Uspješniji je bio u žetvi Zlatnih globusa - osvojio ih je tri: za najbolji film u kategoriji mjuzikla ili komedije, za glavnu mušku ulogu u istoj kategoriji i za najbolju sporednu žensku ulogu.