No, već u sutrašnjoj emisiji Beale priopći gledateljima da će se pred njihovim očima doista i ubiti za tjedan dana, što zaprepasti i razbijesni vodstvo kuće na čelu s Frankom Hackettom (R. Duvall). Bealov očajnički potez iznenada privuče golemo zanimanje javnosti, pa njegova emisija koju šefovi ipak vrate u program odmah dođe na vrh gledanosti u zemlji. Uz pomoć beskrupulozne producentice opsjednute gledanošću Diane Christensen (F. Dunaway) Beale preko noći postane prava TV zvijezda, dok njegove nastupe oduševljena publika doživi kao proročki glas obespravljene Amerike. Takav razvoj situacije ogorči Maxa koji je suočen i s nesuglasicama sa suprugom Louisom (B. Straight). A dan najavljenog samoubojstva sve je bliži... Jedan od najboljih filmova američke kinematografije 70-ih "TV mreža" redatelja S. Lumeta (Dvanaest gnjevnih ljudi, Pasje popodne) proročka je vizija razvoja masovnih medija, poglavito televizije. Stoga Lumetov film nije doživljen samo kao rad iznimne umjetničke vrijednosti sa sinergičnim prožimanjem režije, scenarija i glume, nego i kao oštra kritika zloporabe medija u svrhu stjecanja ekstraprofita neovisno o elementarnim etičkim i profesionalnim načelima. Priču o voditelju TV vijesti, kojeg šefovi smjene zbog pada gledanosti, a on se odluči na samoubojstvo pred kamerama, Lumet je režirao kirurški vješto, stavljajući naglasak na razvoj i kontekst radnje pri čemu ozračje filma varira od konvencionalne drame, preko britke farse, do društvene satire. Međutim, sve se te odrednice minuciozno spajaju u efektnoj poenti o manipuliranju istinom koja je, kako to zaključuje film, sve više ono što produciraju mediji, a sve manje ono što se uistinu događa. Treba istaknuti da je Lumet u velikom dijelu karijere bio i značajan TV autor, i to u tzv. zlatnom razdoblju žive televizije tijekom 50-ih, pa stoga ne čudi s koliko je energije i upućenosti u tematiku pristupio realizaciji ovog filma. Scenarist, dvostruki oskarovac Paddy Chayefesky (Marty, Bolnica), početnu je Lumetovu premisu o dehumanizaciji medija izoštrio u napetu i likovima bogatu fabulu u kojoj je motiv samoubojstva pred milijunskim gledateljima tek okosnica studioznog bavljenja karakterima u kriznim situacijama. "TV mreža" je poprište briljantnih glumačkih nastupa, od Fincha (Nedjelja, prokleta nedjelja) i Holdena (Stalag 17), preko Dunaway (Bonnie i Clyde), do Duvalla (Nježno milosrđe) i Beatyja (Oslobađanje) u interpretacijama čelnika UBS-a. Nominirana za 10 Oscara, uključujući i kategorije najboljeg filma i najbolje režije, "TV mreža" je osvojila četiri: za originalni scenarij, za glavnu mušku ulogu (P. Finch), za glavnu žensku ulogu (F. Dunaway), te za najbolju epizodnu žensku ulogu (B. Straight). Preminuvši u siječnju 1977. Finchu je nagrada pripala posthumno, dok je Straight priznanje osvojila odglumivši jednu od najkraćih nagrađenih rola u povijesti Oscara. Film je dobio i četiri Zlatna globusa.