Piše: Dragan Antulov
CRVENKAPICA
(THE RED RIDING HOOD)
uloge: Amanda Seyfried, Shiloh Fernandez, Mike Irons, Julie Christie, Virginia Madsen, Billy Burke, Lukas Haas, Michael Shanks, Michael Hogan
scenarij: David Johnson
režija: Catherine Hardwicke
proizvodnja: Warner Bros, SAD, 2011.
trajanje: 131'
Za pretpostaviti je da će u vrlo bliskoj budućnosti mnogi twihardi, a pogotovo oni koji se budu nastojali hvaliti svojom prosvijećenošću i istančanim ukusom, uložiti veliki trud da izbrišu riječ "sumrak" iz svojih rječnika. Jedan od razloga za to bi im mogla pružiti sudbina Catherine Hardwicke, američke filmašice koja je zbog hvaljenog debija Trinaest postala miljenicom kritike i svojevrsna feministička ikona Hollywooda, a onda tu reputaciju ekspresno izgubila nakon prve ekranizacije opusa Stephenie Meyer. Kritičari, naime, ne vole Sumrak – franšizu koji zahtijeva više truda nego obično da bi se o njoj rekla ijedna lijepa riječ. Zato po "zapovjednoj odgovornosti" ne vole ni Hardwicke; a nju nisu, prema holivudskim zlim jezicima, voljeli ni producenti i glumci prvog filma Sage, zbog čega su joj navodno pokazana vrata. Njen najnoviji projekt – obrada znamenite bajke o Crvenkapici – se često tumači kao nastojanje da svojim bivšim poslodavcima pokaže kako može uraditi bolji Sumrak od Sumraka. Iako su rezultati tih napora u komercijalnom smislu bili pristojni, film Crvenkapica je kritika dočekala s primjetnim neprijateljstvom.
Radnja filma je smještena u srednjevjekovnu Europu, odnosno u naizgled idilično selo na rubu prostrane šume. Naslovna protagonistica, koja se zove Valerie (Seyfried), je kći siromašnih seljaka koji su je zaručili za Henryja (Irons), sina bogatog kovača iako njeno srce od djetinjstva kuca za naočitim, ali siromašnim drvosječom Peterom (Fernandez). Njeni ljubavni problemi, međutim, dolaze u drugi plan nakon što njena sestra Lucie postane žrtvom legendarnog vuka koji je generacijama terorizirao selo, a čije su napade seljani odbijali žrtvovanjem domaćih životinja. Završetak "primirja" natjera seljake u veliki lov na mitsko čudovište, ali ne prije nego što je lokalni svećenik otac August (Haas) pozvao stručnu pomoć. Ona dolazi u obliku oca Solomona (Oldman), svećenika specijaliziranog za borbu s "nečistim silama"; njemu ne treba puno da zaključi kako seljani nemaju problem s vukom, nego s vukodlakom, odnosno da čudovište osim u posebnim prilikama ima ljudski oblik. Zapravo, čudovište bi mogao biti svatko od seljana, a zbog čega Valerie počne sumnjati u svoje bližnje.
Ako je Hardwicke htjela pokazati kako može napraviti bolji film od Sumraka, u tome je uspjela. To, međutim, baš i nije neko dostignuće. Sama za sebe, Crvenkapica je, zapravo, poprilično loše ostvarenje. Glavni razlog za to je u scenariju Davida Johnsona koji, za razliku od tvoraca Sumraka, nije imao izgovor da mora pratiti književni predložak; zanimljiva, pa i potencijalno subverzivna ideja da se u bajku o Crvenkapici ubaci ljubavni trokut, je uništena dodavanjem nerazrađenog "whodunnit" krimi-misterija, ali i očajnim dijalozima i lošim likovima (što posebno dolazi do izražaja kod Micheala Hogana i Michaela Shanksa, inače dobrih u Galactici i Zvjezdanim vratima). Ni glumačka ekipa se uglavnom nije proslavila – Fernandez i Irons (sin mnogo poznatijeg Jeremyja) – su angažirani zbog fizičkog izgleda, a ne talenta, dok Gary Oldman po n-ti put tumači ulogu pomahnitalog negativca. Ono što film donekle spašava je prije svega Amanda Seyfried koja svojim egzotičnim izgledom filmu daje potrebnu dozu "nadrealnosti", kao i to da se Hardwicke, koja je po struci arhitekt, pobrinula da mjesto radnje ima zanimljivu scenografiju. U nekim trenucima, pak, radnja izgleda toliko blesava da se nalazi na granici samoparodijskog "trasha" (pogotovo u scenama s Oldmanovim likom), ali je na žalost, nikada ne prelazi. A to je zbilja šteta. Da je Hardwicke svoj projekt shvatila s malo manje ozbiljnosti, vjerojatno se ne bi spasila od kritičarske hajke, ali bi zato barem gledateljima pružila nešto više zabave.
OCJENA: 3/10