Piše: Dragan Antulov
AGORA
(AGORA)
uloge: Rachel Weisz, Max Minghella, Oscar Isaac, Ashraf Barhom, Michael Lonsdale, Sami Samir, Rupert Evans, Homayoun Ershadi
scenarij: Alejandro Amenabar & Mateo Gil
režija: Alejandro Amenabar
proizvodnja: Focus Features/Newmarket Films/Telecinco Cinema, Španjolska, 2009.
trajanje: 126'
Ziheraški odnos hrvatskih kino-distributera prema ne-holivudskoj produkciji, odnosno njihovo odbijanje da takva ostvarenja na pravi način ili pravovremeno predstave gledateljima se teško može opravdati, iako se ponekad lako može objasniti predrasudama publike. Nekad je, međutim, taj stav malo teže objasniti kada je neholivudsko ostvarenje koje se ignorira po žanru povijesni spektakl u koga je netko utukao ne baš malih 75 milijuna dolara, kada u njemu glavnu ulogu tumači dobitnik "Oscara" i nakon što je isti film u svojoj domovini (koja ne predstavlja baš tako beznačajno tržište) postao komercijalno najuspješniji film godine, potukavši favoriziranu holivudsku konkurenciju. Bilo kako bilo, na Agoru, španjolski film čileanskog režisera Alejandra Amenabara (snimljen na engleskom jeziku) je u hrvatskim kinima trebalo čekati nepune dvije godine nakon premijere. A možda to i nije bilo loše, s obzirom da se njegova hrvatska premijera poklopila s popisom stanovništva u Hrvatskoj i njime rasplamsanim kulturnim ratovima u Hrvatskoj, itekako vezanim uz temu filma.
Protagonist Agore je relativno opskurna povijesna ličnost, dijelu gledatelja (i samom Amenabaru) poznata prije svega zahvaljujući Kozmosu, legendarnoj dokumentarnoj seriji Carla Sagana, čija je jedna epizoda opisala njenu sudbinu. Radnja je smještena u Aleksandriju na kraju 4. stoljeća, u vrijeme kada Rimskim Carstvom, pod čijom se vlašću taj grad nalazi, počinju dominirati sljedbenici prije nepuno stoljeće ozakonjenog kršćanstva. U kozmopolitskom gradu, stoljećima poznatom kao kulturno i znanstveno središte poznatog svijeta, još uvijek djeluje znamenita Knjižnica, a okviru nje i škola u kojoj predaje Hipatija (Weisz), briljantna znanstvenica i kći uglednog filozofa Teona (Lonsdale). Njen intelekt, ali ne samo intelekt, je privukao niz učenika, uključujući lokalne aristokrate Oresta (Isaac) i Sinezija (Evans). Hipatija, međutim, ne mari mnogo za osjećaje koje je u njima probudila, jer je u potpunosti posvećena znanosti, odnosno astronomskim istraživanjima na temelju kojih bi pokušala stvoriti heliocentrički model svemira. Ta je opsesija čini slijepom i za sve veću napetost na aleksandrijskim ulicama, gdje kršćanski fanatici na čelu s redovnikom Amonijem (Ershadi) spremaju veliki obračun sa svime što nije kršćansko, uključujući Knjižnicu koju smatraju oličenjem poganskog zla.
Priča o Hipatiji je Amenabara privukla ne samo zato što govori o jednoj od rijetkih žena u povijesti znanosti, nego i zbog vremena radnje i brojnih detalja koji pokazuju uznemirujuće sličnosti s brojnim aspektima sadašnjice. U hordama fanatika koji bez milosti uništavaju sve što nije u skladu s njihovom dogmom nije teško prepoznati prizore koji nas svakodnevno sreću na TV-ekranima; isto tako nije ugodno vidjeti ni kako je, zapravo, lako tisuću godina staru civilizaciju pretvoriti u prah i pepeo te je zamijeniti s tisuću godina barbarstva i srednjovjekovnog mraka, te pomisliti ne čeka li u skoroj budućnosti ista sudbina i svijet u kome živimo. Efekt koga Amenabar pokušava postići bi, međutim, bio daleko bolji da Amenabar nije napravio nekoliko strukturnih pogrešaka, odnosno, u priču o svojoj zlosretnoj heroini "začinio" povijesno neutemeljenim i ne baš uvjerljivim melodramatskim podzapletima. Weisz, koja se u posljednje vrijeme specijalizirala za likove mučenica, se hrabro nosi sa svojom nezahvalnom ulogom, isto kao i ostatak, široj publici uglavnom nepoznate glumačke ekipe. Usprkos svega, Agora se doima nedovršenom, a i završnica, u kojoj Amenabar daje malo previše "kreativni" pristup prema povijesnim činjenicama, kompromiserskom. S druge strane, vrlo dobro rekonstruirani svijet od filmaša uglavnom ignorirane kasne antike, kao i provokativna tema, su razlozi da se ovaj film preporuči barem onoj malo zahtjevnijoj publici.
OCJENA: 5/10