Moj TV - TV Program za 200+ kanala
Radio Box


Gledali smo: Agora
Konceptualno promašen, ali efektan spektakl s uznemirujućim povijesnim paralelama

Gledali smo: Agora

Piše: Dragan Antulov

AGORA
(AGORA)
uloge: Rachel Weisz, Max Minghella, Oscar Isaac, Ashraf Barhom, Michael Lonsdale, Sami Samir, Rupert Evans, Homayoun Ershadi
scenarij: Alejandro Amenabar & Mateo Gil
režija: Alejandro Amenabar
proizvodnja: Focus Features/Newmarket Films/Telecinco Cinema, Španjolska, 2009.
trajanje: 126'


Ziheraški odnos hrvatskih kino-distributera prema ne-holivudskoj produkciji, odnosno njihovo odbijanje da takva ostvarenja na pravi način ili pravovremeno predstave gledateljima se teško može opravdati, iako se ponekad lako može objasniti predrasudama publike. Nekad je, međutim, taj stav malo teže objasniti kada je neholivudsko ostvarenje koje se ignorira po žanru povijesni spektakl u koga je netko utukao ne baš malih 75 milijuna dolara, kada u njemu glavnu ulogu tumači dobitnik "Oscara" i nakon što je isti film u svojoj domovini (koja ne predstavlja baš tako beznačajno tržište) postao komercijalno najuspješniji film godine, potukavši favoriziranu holivudsku konkurenciju. Bilo kako bilo, na Agoru, španjolski film čileanskog režisera Alejandra Amenabara (snimljen na engleskom jeziku) je u hrvatskim kinima trebalo čekati nepune dvije godine nakon premijere. A možda to i nije bilo loše, s obzirom da se njegova hrvatska premijera poklopila s popisom stanovništva u Hrvatskoj i njime rasplamsanim kulturnim ratovima u Hrvatskoj, itekako vezanim uz temu filma.

Protagonist Agore je relativno opskurna povijesna ličnost, dijelu gledatelja (i samom Amenabaru) poznata prije svega zahvaljujući Kozmosu, legendarnoj dokumentarnoj seriji Carla Sagana, čija je jedna epizoda opisala njenu sudbinu. Radnja je smještena u Aleksandriju na kraju 4. stoljeća, u vrijeme kada Rimskim Carstvom, pod čijom se vlašću taj grad nalazi, počinju dominirati sljedbenici prije nepuno stoljeće ozakonjenog kršćanstva. U kozmopolitskom gradu, stoljećima poznatom kao kulturno i znanstveno središte poznatog svijeta, još uvijek djeluje znamenita Knjižnica, a okviru nje i škola u kojoj predaje Hipatija (Weisz), briljantna znanstvenica i kći uglednog filozofa Teona (Lonsdale). Njen intelekt, ali ne samo intelekt, je privukao niz učenika, uključujući lokalne aristokrate Oresta (Isaac) i Sinezija (Evans). Hipatija, međutim, ne mari mnogo za osjećaje koje je u njima probudila, jer je u potpunosti posvećena znanosti, odnosno astronomskim istraživanjima na temelju kojih bi pokušala stvoriti heliocentrički model svemira. Ta je opsesija čini slijepom i za sve veću napetost na aleksandrijskim ulicama,  gdje kršćanski fanatici na čelu s redovnikom Amonijem (Ershadi) spremaju veliki obračun sa svime što nije kršćansko, uključujući Knjižnicu koju smatraju oličenjem poganskog zla.

Priča o Hipatiji je Amenabara privukla ne samo zato što govori o jednoj od rijetkih žena u povijesti znanosti, nego i zbog vremena radnje i brojnih detalja koji pokazuju uznemirujuće sličnosti s brojnim aspektima sadašnjice. U hordama fanatika koji bez milosti uništavaju sve što nije u skladu s njihovom dogmom nije teško prepoznati prizore koji nas svakodnevno sreću na TV-ekranima; isto tako nije ugodno vidjeti ni kako je, zapravo, lako tisuću godina staru civilizaciju pretvoriti u prah i pepeo te je zamijeniti s tisuću godina barbarstva i srednjovjekovnog mraka, te pomisliti ne čeka li u skoroj budućnosti ista sudbina i svijet u kome živimo. Efekt koga Amenabar pokušava postići bi, međutim, bio daleko bolji da Amenabar nije napravio nekoliko strukturnih pogrešaka, odnosno, u priču o svojoj zlosretnoj heroini "začinio" povijesno neutemeljenim i ne baš uvjerljivim melodramatskim podzapletima. Weisz, koja se u posljednje vrijeme specijalizirala za likove mučenica, se hrabro nosi sa svojom nezahvalnom ulogom, isto kao i ostatak, široj publici uglavnom nepoznate glumačke ekipe. Usprkos svega, Agora se doima nedovršenom, a i završnica, u kojoj Amenabar daje malo previše "kreativni" pristup prema povijesnim činjenicama, kompromiserskom. S druge strane, vrlo dobro rekonstruirani svijet od filmaša uglavnom ignorirane kasne antike, kao i provokativna tema, su razlozi da se ovaj film preporuči barem onoj malo zahtjevnijoj publici.

OCJENA: 5/10

 

Komentari
Neregistrirani korisnik (nemate pravo komentiranja)
 
  • #5
    0 0
    bearfoot bearfoot @ 29.4.2011. 11:58

     film potencira netrpeljivost i netoleranciju vjernika koji negiraju pravo na drugačije mišljenje i na drugačije vjerovanje,

    iako same religije nisu u osnovi nasilne, već ih "vjernici" čine nasilnima....

    film kao film nije mi se svidio, jednostran, prepovršan, od spektakla iz naslovnog opisa filma nema ništa, drama i dilema loše prikazana....

  • #4
    0 0
    bearfoot bearfoot @ 28.4.2011. 14:30
  • #3
    0 0
    bozoli bozoli @ 27.4.2011. 22:17

    Ne, ne, bearfoot, definitivno gledati! Ozbiljno. Predobar film. Već sam dala kratki komentar ovdje

    http://mojtv.hr/forum/tema/2/1576/1/agora-.aspx

    Film me je ostavio da razmišljam o nekim stvarima danima. Što je to vjera? Je li ona zaista oprečna znanosti? Koliko čovjek vjere uistinu voli bližnjeg svoga ako ga je spreman žrtvovati za ideal vjere? Štiti li vjera čovjeka ili samo sebe samu? Itd, itd... I sve to kroz likove ne same Hipatije, nego njenih najdražih (m)učenika.

    A što se nje tiče, pitam se je li zdravo prijatelje koje imaju izrazito čvrsti stav o nečemu osobnom pustiti na miru, ne natjerati ih ni da uzmu u obzir drugačiji stav? Je li racionalno držati se jednog važnog life-shaping mišljenja cijeli život, pa čak i ako je to jedan od tvojih najvažnijih oslonaca u životu?

     A opet, možda ja samo izmišljam. Da se u to uvjeriš, moraš pogledati film!

  • #2
    0 0
    eMeF emef @ 27.4.2011. 15:17

    Mišljenja sam da bi Agoru trebala pogledati svaka osoba koju imalo zanima povijest, filozofija, znanost, politika, a osobito oni koji ijednu religiju drže nepogrešivom i čistom (takve nema). Film definitivno nije za 10, ali svakako nije ni prosječan.

    P.S. U jednom kadru vidi se kaktus opuncije, danas raširen na Mediteranu. Greška je što je kod nas stigao tek s otkrićem Amerika.

  • #1
    0 0
    bearfoot bearfoot @ 27.4.2011. 13:28

    i na kraju ocjena 5/10????!!!!????

    i što sad???

    gledati ili ne??????

    tema super interesantna, ali 5/10????!!!!!????

Pogledaj sve komentare (5)
Povezane vijesti
Najnovije vijesti

Postavke privatnosti  •  Oglašavanje  •  Impressum  •  Kontakt  •  Uvjeti korištenja  •  Za Webmastere  •  Facebook  •  Twitter
© 2008 - 2024 Moj TV Portal d.o.o. | mojtv.hr - mojtv.net - tv spored - tv program Moj TV - TV Program za 200+ kanala