Piše: Dragan Antulov
LEDENI UBOJICA
(THE MECHANIC)
uloge: Jason Statham, Ben Foster, Tony Goldwyn, Donald Sutherland,
scenarij: Lewis John Carlino & Richard Wenk
režija: Simon West
proizvodnja: CBS Films, SAD, 1972.
Nekome će ove riječi možda zvučati okrutno, ali je Elizabeth Taylor umrla u najboljem mogućem trenutku. Da je poživjela još godinu-dvije, bila bi u mogućnosti vidjeti novi megaspektakl o Kleopatri s Angelinom Jolie u glavnoj ulozi, i tako gledati kako joj Hollywood jednim ispraznim i besmislenim remakeom upropaštava njenu najpoznatiju ulogu. Njen kolega Charles Bronson, velikan akcijskog filma 1970-ih i 1980-ih, takvih problema nema jer je uloga uličnog osvetnika i istrebljivača razbojničke gamadi Paula Kerseya teško spojiva s današnjim standardima holivudske "političke korektnosti". To, na žalost, ne znači da "Sveto čudovište" u svojoj filmografiji nije imalo ostvarenja koja bi sve bezidejnijim šefovima holivudskih studija poslužila kao materijal za predvidljivo razočaravajuće "moderne verzije". Žrtvom takve obrade je postao The Mechanic, akcijski triler iz 1972. godine koji se smatra jednim od najpoznatijih Bronsonovih filmova, i čiji se "remake" spominjao, odnosno pokušavao napraviti 17 godina. Ove se godine taj remake, pod naslovom, Ledeni ubojica, pojavio u našim kinima.
Naslovni protagonist je Arthur Bishop (Statham), vrhunski profesionalni ubojica iz New Orleansa koji je u stanju likvidirati bilo koga, i čije mu vještine omogućuju, da ovisno o željama naručitelja, svaku takvu likvidaciju prikaže kao nesretan slučaj ili je pripiše nekome drugome. Iako je materijalno situiran, živi povučeno i ima malo prijatelja, među kojima je njegov nekadašnji mentor Harry McKenna (Sutherland). Njegova životna rutina se poremeti kada mu poslodavac Dean (Goldwyn) priopći da će sljedeća meta biti upravo Harry. Bishop taj zadatak izvede profesionalno, iako prilično nevoljko. Na pogrebu upoznaje Harryjevog problematičnog sina Stevea (Foster), koji je teško pogođen očevom smrću i kreće u osvetničku potragu za njegovim ubojicama. Dijelom u nastojanju da ga u tome zaustavi, a dijelom mučen grižnjom savjesti, Bishop ga odlučuje poučiti svojim ubilačkim vještinama i učiniti partnerom. Mladi McKenna na taj aranžman pristaje i njih dvojica počinju obavljati likvidacije. Međutim, samo je pitanje dana kada će Steve shvatiti tko mu je ubio oca i pokušati svoja novostečena znanja primijeniti na svog mentora.
Ima li ovaj film ikakve veze s originalom?
Simon West, britanski filmaš čiju su holivudsku karijeru započele reklame za pivo, se može smatrati dobrim izborom za režiju Ledenog ubojice, s obzirom da ima dosta sličnosti s naslovnim protagonistom; obojica su profesionalci koji poslušno i zanatski korektno ispunjavaju zahtjeve svojih poslodavaca ne postavljajući ikakva "glupa" pitanja. U slučaju Simona Westa, koji je relativno uzak vremenski okvir od 93 minuta napunio hrpom spektakularnih scena tučnjava, eksplozija i oružanih obračuna, jedno od takvih "glupih" pitanja bi moglo biti kakve veze ovaj film ima s originalom iz 1972. godine, odnosno sa zdravim razumom. Scenarij Richarda Wenka, doduše, nastoji koliko-toliko zadržati sličnost s originalom, ali je isto tako u njega unio drastične promjene u nastojanju da ga uskladi današnjim holivudskim standardima. Međutim, umjesto da se likovi i priča pojednostave, od samog početka se stječe dojam kao da je netko ozbiljno razmišljao o svim mogućim načinima na koje se original može učiniti glupljim i iritantnijim, te ih primjenio na Ledenog ubojicu.
Tako je Bishop u Bronsonovoj izvedbi koji likvidacije obavlja s velikom pažnjom, brigom za naizgled nebitne detalje i strpljenjem, dok se u Stathamovoj verziji oslanja uglavnom na svoju fizičku snagu i spektakularne oružane napade usred bijela dana, a u jednom trenutku sebi dozvoljava čak i da ostavi hrpu živih svjedoka svoje djelatnosti, što u potpunosti kompromitira cijelu ideju o "vrhunskom" i diskretnom ubojici. Ni njegov partner, koga je Jan-Michael Vincent u originalu prikazao kao amoralnog "zlatnog mladića", ne prolazi bolje; Ben Foster je film pogrešno shvatio kao priliku za još jednu "oskarovsku" nominaciju te Stevea McKennu i njegovu unutarnju bol nastoji iskazati uz patetično "metodsko" šmiranje. Tu su, dakako, i negativci čiji "paklenski" planovi odaju intelektualne sposobnosti idiota i koji ih, naravno, u ključnom trenutku moraju objasniti pozitivcima, računajući, valjda da je publika još gluplja od njih. Naravno, i završnica originalnog filma, koja je možda jedna od najefektnijih u povijesti sedme umjetnosti, nije mogla proći bez temeljite prerade, i to onakve koja još jednom vrijeđa inteligenciju gledatelja. Kao školski primjer svega što ne valja o današnjim holivudskim remakeovima, Ledeni ubojica je ostvarenje koje ne zaslužuje ništa drugo do brzi zaborav.
OCJENA: 2/10