Piše: Dragan Antulov
UKRADENI IDENTITET
(UNKNOWN)
uloge: Liam Neeson, Diane Kruger, January Jones, Aidan Quinn, Frank Langella, Bruno Ganz
scenarij: Oliver Butcher & Steven Cromwell (po romanu Didiera van Couwellarta)
režija: Jaume Collet-Serra
proizvodnja: Warner Bros/Dark Castle/Studio Babelsberg, SAD/Njemačka, 2010.
trajanje: 113 '
Prije par godina je Liam Neeson sebe promovirao u akcijskog junaka zahvaljujući 96 sata, filma u kome glumi opakog tipa koji po Parizu– prosječnom američkom gledatelju "egzotičnoj" lokaciji - razbija armiju ljigavih negativaca kao beba zvečku. Film je doživio veliki uspjeh, a Hollywood ne bi bio Hollywood kada taj uspjeh ne bi shvatio kao razlog da imalo uspješni koncept izmuze do kostiju. Tako je najvjerojatnije nastao i Ukradeni identitet, još jedan film u kome Neeson pohodi "egzotičnu" europsku prijestolnicu kako bi pružio "politički nekorektan" tretman gomili baraba. Iako se "deja vu" efekt ne može izbjeći, tvorci Ukradenog identiteta se ipak mogu opravdavati od optužbi za nedostatak originalnosti time što je osnovni zaplet dovoljno različit da ne bi bio tek varijacija na temu, odnosno činjenicom da se scenarij temelji na romanu nagrađivanog francuskog književnika Didiera van Couwelarta.
"Egzotična" europska prijestolnica u ovom filmu je Berlin, odabran za mjesto bio-tehnološkog kongresa na koji je pozvan američki znanstvenik dr. Martin Harris (Neeson). On u grad dolazi zajedno sa svojom zanosnom suprugom Liz (Jones). Prilikom prijave u hotel primijeti kako mu je jedan od kovčega ostao na aerodromu te uzima taksi kako bi ga pokupio, ne sluteći kako će ta vožnja imati kobne posljedice. Dolazi do nesreće u kojoj taksi završi u rijeci, a Harris, koga je od sigurne smrti spasila taksistica, završi na četiri dana u komi. Kada se probudi, čeka ga noćna mora s obzirom da kod sebe nema nikakve dokumente. Kada pokuša stupiti u kontakt sa suprugom, ona tvrdi da ga uopće ne poznaje, a u njenom društvu se nalazi muškarac (Quinn) koji za sebe tvrdi da je pravi Martin Harris. Supruzi su sklone povjerovati i vlasti, a i sam Harris počne vjerovati da je možda ipak "skrenuo" zbog posljedica nesreće. To, međutim, traje samo do trenutka kada postane metom atentatora. Harris jedva preživljava napad i postaje svjestan kako se upetljao u veliku zavjeru. Nastojeći shvatiti što se dogodilo i povratiti svoj pravi identitet, jedinu pomoć vidi u taksistici koja ga je spasila. Za nju se ispostavi da je ilegalna bosanska imigrantica po imenu Gina (Kruger) koja ne želi na sebe skretati pozornost, ali isto tako zna kako doći "ispod radara" u njemačkoj metropoli.
Starijim gledateljima će zaplet Ukradenog identiteta podsjetiti na dva desetljeća stari film Mahnitost Romana Polanskog, gdje je Harrison Ford tumačio lik američkog liječnika prisiljenog da se smuca po pariškom podzemlju ne bi li spasio greškom otetu suprugu. Međutim, tu sličnosti između dva filma završavaju – dok je Polanski snimio jednostavan i za današnje standarde "komorni" triler, španjolski režiser Collet-Serra u film trpa što je moguće više spektakularnih scena eksplozija i jurnjava nakon kojih berlinske ulice izgledaju kao da su na njima ponovno u akciji Žukovljevi tenkovi. S druge strane, sve je to upakirano dovoljno atraktivno da Berlin izgleda kao "cool" kozmopolitansko mjesto koje je traume 20. stoljeća definitivno ostavilo iza sebe. Mjesto radnje je također dalo prilike i da se koriste regionalni glumački talenti, uključujući i neka ugledna imena u epizodnim, ali prilično efektnim ulogama.
Ukradeni identitet je zbog toga gledljiv, a na trenutke i zabavan. Za to, pak, najmanje zasluga ima scenarij koji se doima cijepljenim od bilo kakve originalnosti ili skretanja od klišeja. To sve uključuje i scene koje bi gledateljima trebale sugerirati "šokantni" obrat koji bi trebao gledateljima dati objašnjenje nadrealno komplicirane situacije u kojoj se našao protagonist. Ukradeni identitet, srećom, ne koristi rješenja već izlizana od vremena Šestog čula i Genijalnog uma, ali kada "šokantni" obrat dođe, on sa sobom nosi još više problema oko uvjerljivosti filma. Srećom, Neeson i Kruger, koja se prilično dobro nosi sa prilično nezahvalnom ulogom, dovoljno dobro obavljaju posao da gledateljima pruže dva sata pristojne zabave, iako ovaj film izgleda sve lošije i lošije što se duže razmišlja o njemu.
OCJENA: 5/10