Piše: Dragan Antulov
Na hrvatskom televizijskom tržištu sve donedavno baš i nisu uloženi neki veliki napori kako bi se povećala ponuda talk-show emisija. Svima onima koji su, umorni od čitanja titlova "Oprah Showa", htjeli vidjeti nešto slično na hrvatskom jeziku, u susret je tek prije nekoliko mjeseci izašla državna televizija s "Osmim katom". Privatne mreže, koje bi po prirodi stvari trebali inzistirati na takvim sadržajima – još jeftinijim od jeftinih reality emisija – prema njima posljednjih godina nisu pokazali veliku naklonost. Zato dolazak nove emisije "Studio 45" na program novootovorenog kanala RTL 2 izgleda kao jedan od važnijih televizijskih događaja godine.
Takav dojam je teško izbjeći i zbog toga što nova emisija na RTL 2 strši poput reggae benda na proslavi Ku Klux Klana. Razlog za takav dojam je u tome što se na programu novog kanala, koji uglavnom predstavlja indigo-kopiju shema drugih TV-kuća temeljenih na azijskim sapunicama, precijenjenom američkom TV-šundu i reprizama, uz izuzetak "Punom parom" nije mogla čuti nijedna hrvatska riječ osim slogana "Samo zabava" ili u reklamama. Drugi razlog zbog koga "Studio 45" izgleda tako neobično je što sam koncept talk-showa, odnosno manje-ili-više ugodni razgovori sa stvarnim ljudskim bićima, toliko odudara od RTL-ove (i ne samo RTL-ove) ponude usmjerene na to da njene konzumente odvede u izmišljene svjetove što dalje od sve surovije i depresivnije hrvatske stvarnosti.
"Studio 45" bi na hrvatske ekrane trebao sa američke TV – odakle dolazi sve dobro i loše na naše ekrane – ponovno dovesti koncept "kasnonoćnog talk showa", više od pola desetljeća nakon što ga je upokojio HRT-ov fijasko Joška Lokasa. Dakle, ovaj talk show bi trebao biti "opušteniji", ali i "fleksibilniji" po pitanju sadržaja, odnosno trebao bi omogućiti što veću raznolikost gostiju i tema, uključujući i one koje se tiču kopanja po kontejnerima. Koliko je Antonija Mandić koja od Danijele Trbović nastoji preoteti titulu "hrvatske Oprah", za to sposobna?
Emisija koja još uvijek traži sebe
Sudeći po prvom tjednom emitiranja, "Studio 45" je emisija koja još uvijek traži sebe. Jednostavni koncept – tri različite teme i tri različita gosta u jednoj emisiji – može donijeti raznolikost, ali isto tako daje dosta prilike za pogotke i promašaje. U prvoj emisiji je tako promašaj bio Valid Halihodžić, kome je bilo vidno neugodno prilikom odgovora na ne baš previše osmišljena pitanja kojim se na nepotrebno eksplicitan način nastojalo eksploatirati suparništvo "Dinama" i "Hajduka". Druga emisija je, pak, pružila nekoliko zabavnih trenutaka s komentarima na najnoviji opus Nives Drpić, dok je treća – u pokušaju da "ozbiljno" priča o Hrvatskoj i EU zbog jednoumlja troje gostiju izgledala poput "Otvorenog" u post-Hloverkinom razdoblju.
Emisija u četvrtak je, pak, predstavljala dosad najradikalnije odstupanje od forme, i to vjerojatno zbog nastojanja da se maksimalno iskoristi publicitet stvoren oko velikog povratka ili, preciznije, priče o velikom povratku Tajči na hrvatsku glazbenu scenu. Više nije bilo nikakvog "društveno odgovornog" skretanja van celebovsko-estradnih tema, odnosno cijela je emisija bila posvećena nekadašnjoj hrvatskoj pop-ikoni. Pri tome je Tatjana Cameron-Tajči, nakon dva desetljeća provedenih izvan van hrvatskog estradnog "đira", izgledala zbunjeno poput E.T.-ja koji se našao na nekom stranom planetu i želi "telefonirati kući". Njena šutnja je, pak, bila nadoknađena agresivnim sugovornicima Viktorom Dragom i Lanom Jurčević koji su to iskoristili kao priliku da promoviraju sebe. Na kraju je Mandić odustala i od običaja da se komentiraju sutrašnje naslovnice; kao razlog se nameće činjenica da će na njima biti preminuli Predrag Vušović, a tako depresivan sadržaj je teško pomiriti sa sloganom "samo zabava".
Ipak, svim promašajima i vrludanjima usprkos, "Studio 45" nakon prvog tjedna još uvijek izgleda kao osvježenje. Ostaje za vidjeti hoće li osvježenje ostati nakon nekoliko tjedana, odnosno hoće li biti previše ponavljanja i previše sličnih sadržaja. Ako se to dogodi i gledatelji budu razočarani, nova emisija će potvrditi dojam da su uspjesi razvikanih emisija prije izuzetak nego pravilo na našim komercijalnim televizijama.