Piše: Dragan Antulov
RESIDENT EVIL: DRUGI SVIJET
(RESIDENT EVIL: AFTERLIFE)
uloge: Milla Jovovich, Ali Larter, Kim Coates, Shawn Roberts, Spencer Locke, Boris Kodjoe, Wentworth Miller
scenarij: Paul W.S. Anderson
režija: Paul W.S. Anderson
proizvodnja: Screen Gems/Constantin Film/Impact Pictures, SAD/UK/Njemačka, 2010.
trajanje: 97 '
Paul W. S. Anderson je dugo vremena uspješno izazivao sudbinu. Kada mu je prije osam godina povjerena ekranizacija popularne video-igre Resident Evil, s obzirom na prethodna iskustva daleko uglednijih i uspješnijih filmskih imena u prenošenju video-igara na veliki ekran, malo tko je mogao pomisliti da će od svega napraviti ne samo pristojan filmić, nego i uspješnu filmsku franšizu. Nakon tri nastavka je, pak, sreća ipak iznevjerila Andersona i četvrti nastavak, pod nazivom Drugi svijet, ostavlja isto onako slabašan dojam kakav sugerira ostatak Andersonovog ne baš blistavog opusa.
Radnja se događa četiri godine nakon što je T-virus pobjegao iz laboratorija Umbrella korporacije i čovječanstvo pretvorio u hrpu krvožednih zombija. Na samom početku Alice (Jovovich), bivša sigurnosna agentica korporacije napada podzemno tokijsko sjedište korporacije kako bi pokušala likvidirati Alberta Weskera (Roberts), predsjednika korporacije odgovornog za apokalipsu. Nekoliko mjeseci nakon spektakularnog obračuna Alice na Aljasci traži Arkadiju, tajanstveno mjesto na kojem bi se trebali okupiti preživjelih. Ali Arkadije na predviđenom mjestu nema, a umjesto toga Alice pronalazi tek svoju staru prijateljicu Claire Redfield (Larter), koja je izgubila pamćenje. U potrazi za tajanstvenom Arkadijom njih dvoje kreću na jug sve do Los Angelesa, gdje nalete na grupu preživjelih koja se zabarikadirala u tamošnjem zatvoru. Alice im odluči pomoći i istovremeno pronaći Arkadiju, i u tome je neće spriječiti horde zombija koje tumaraju nekadašnjim Gradom anđela.
Za uspješnu franšizu je važno da svaki novi nastavak na ovaj ili onaj način izgleda drukčije od prethodnog, pa to važi i za Resident Evil. Toga je, po svemu sudeći, bio svjestan i Anderson, ali se u slučaju Drugog svijeta to svelo tek na uvođenje 3D tehnike. Ovaj film, kao i drugi holivudski pokušaji da se "na brzaka" pokuša koristiti tehnička formula Avatara, predstavlja još jedan primjer kako ono što izgleda loše u dvije obično izgleda loše i u tri dimenzije. U Andersonovom slučaju se to svodi na nekoliko prilično dojmljivih scena koje koriste specijalne efekte i bullet time, ali uzalud sav trud kada ih Andersonov scenarij ne može spojiti u neku suvislu cjelinu.
O likovima, koji su uglavnom svedeni na "topovsko meso" je bolje ne trošiti riječ; posebno je tragičan slučaj Wentwortha Millera koji svoju karizmu troši na nešto što bi trebala biti nekakva parodija lika koga je tumačio u Zakonu braće. Za film gdje je forma ionako bila važnija od sadržaja, Drugi svijet se doima nekako previše "generičkim" a postapokaliptični Los Angeles previše banalnim. Gledatelji koji su na takve detalje u prethodna tri filma obraćali pažnju, pak, neće izbjeći gorku spoznaju kako Jovovich ovaj put uglavnom ostaje obučena. To sve ne znači da u ovom ostvarenju nema zabavnih trenutaka, ali se – barem dok najavljeni peti nastavak stvari ne odvede natrag na pravi smjer – ovom Resident Evilu kao naslov čini primjereniji doslovni prijevod originala, odnosno Zagrobni život.
OCJENA: 4/10