Piše: Dragan Antulov
PUSTOLOVINE ADELE BLANC-SEC
(LES AVENTURES EXTRAORDINAIRES D'ADELE BLANC-SEC)
uloge: Louise Burgoin, Gilles Lellouche, Philippe Nahon, Nicolas Giraud, Laure de Clermont-Tonnerre
scenarij: Luc Besson (po stripovima Jacquesa Tardija)
režija: Luc Besson
proizvodnja: Europacorp/Apolluai/TF1, Francuska, 2010.
trajanje: 105'
U pitanju je ekranizacija višedesetljetne popularne strip-serije? Jest. Film sadrži akcijske scene koje su spektakularne, ali nemaju veze s mozgom? Da. Režiju je potpisao filmaš s reputacijom za skupe, spektakularne "videospotovske" akcijade? Da. U tom ostvarenju su se potrošili milijuni dolara na CGI i slične specijalne efekte? Jesu. Pa zašto, onda, Pustolovine Adele Blanc-Sec nisu postale još jedna velika holivudska ljetna "blockbuster" akcijada? Odgovor na to pitanje se može najbolje pronaći u tome da sve gore navedene značajke sadrži film čije je porijeklo s ove strane "Velike bare", odnosno da, usprkos svih priča o multikulturalizmu i globalizaciji, samo oni holivudski spektakli koji su uistinu napravljeni u Hollywoodu plijene pažnju domaće publike. S druge strane, ignoriranje na koga je Adele naišla u hrvatskim kinima ipak pomalo čudi, s obzirom da je autor ovog filma nitko drugi do Luc Besson, francuski filmaš na spomen čijeg imena su mnogi domaći filmski snobovi padali na koljena, barem dok konačno i njih nije uvjerio kako je ništa drugo do francuski Michael Bay.
Radnja se temelji na seriji stripova francuskog crtača Jacquesa Tardija i smještena je u Pariz u doba poznato kao Belle Epoque, odnosno u godine neposredno pred prvi svjetski rat. Naslovna protagonistica (Burgoin) je književnica i novinarka koju strast za pustolovinama vodi na razne strane svijeta, ali koju je u Egipat – gdje krade mumiju drevnog egipatskog liječnika – odveo posao privatne prirode. U međuvremenu je živahna francuska prijestolnica postala još živahnija zahvaljujući 136 milijuna starom pterodaktilu koji se izlegao iz fosiliziranog jajeta te uznemirava kako obične građane, tako i vlasti. I dok policija na čelu s inspektorom Caponijem (Lellouche) traži odgovorne za taj nemili događaj, dotle Adele zna da je pterodaktil oživio zahvaljujući ekscentričnom znanstveniku i njegovim pokusima.
Neskriveni homage Spielbergovom opusu
Moglo bi se reći da Besson, koji je uvijek uživao reputaciju najvećeg "Amerikanca" među svim francuskim filmašima, Tardijev predložak iskoristio kako bi odao počast prekoatlantskom autoru koga smatra svojim najvećim uzorom i autoritetom. Tako Adele predstavlja neskriveni homage Spielbergovom opusu, bilo da je riječ o Indiani Jonesu ili Jurskom parku; sve je to, dakako, "začinjeno" i referencama na Spielberg Lite autore kao što je Sommers, autor trilogije o Mumiji. Taj je trud, s druge strane, kompromitiran nastojanjem da se istovremeno reklamira "francuski" identitet filma, i to ne samo mjestom radnje, nego i stilom koji podsjeća na Jean-Pierrea Jeuneta. To je možda najvidljivije u likovima iz stripa koji su malo previše vjerno preneseni s papira na film, pa izgledaju pre-groteskno. Inače efektni karakterni glumac Mathieu Amalric je potpuno neprepoznatljiv ispod maske koja predstavlja glavnog neprijatelja naslovne heroine.
Kontrast između grotesknih sporednih likova i protagonistice je snažan zahvaljujući tome što potonju tumači bivša manekenka i popularna TV-voditeljica; Besson ne samo što za nju nije predvidio nikakve groteskne maske, nego se pobrinuo da u jednoj sceni ne bude opterećena ni odjećom. Burgoin se u toj na trenutke nezahvalnoj ulozi dobro snalazi prije svega zahvaljujući neospornom komičarskom talentu. Upravo je humor glavni razlog zašto je Adele daleko gledljivija nego što bi to ne baš čvrsti ni uvjerljiviji scenarij dao naslutiti. Besson se može pohvaliti i dojmljivom rekonstrukcijom francuske prijestolnice od prije sto godina. Taj i drugi pozitivni dojmovi su u određenoj mjeri kompromitirani prejeftinom završnicom koja malo previše najavljuje eventualni nastavak. Ako do tog nastavka dođe, a Besson se bude držao formule koju je pokazao u ovom filmu, moglo bi mu se i oprostiti.
OCJENA: 5/10