PISMA JULIJI
(LETTERS TO JULIET)
uloge: Amanda Seyfried, Chris Egan, Vanessa Redgrave, Gael Garcia Bernal, Franco Nero
scenarij: Jose Rivera & Tim Sullivan
režija: Gary Winnick
proizvodnja: Summitt Entertaintment, SAD, 2010.
trajanje: 105 '
Amandu Seyfried se još uvijek ne može nazvati kraljicom romantičnih komedija, ali ne bi bilo daleko reći da ona u posljednje vrijeme predstavlja jedan od najozbiljnijih pretendenata na prijestolje ispražnjeno od Julije Roberts, Meg Ryan i Sandre Bullock. Sa velikim očima koje joj daju pomalo egzotičan izgled, ali i licem sposobnim prikazivati široki raspon emocija, Seyfried se zna nametnuti kao ključni sastojak filmova koje obično ne krasi neka posebna originalnost ili kvaliteta scenarija. Možda je najbolji, gotovo školski, primjer za to romantična komedija Pisma Juliji.
Seyfried u ovom filmu tumači Sophie Hall, novinsku istraživačicu (fact checker, čiji je zadatak provjeravati istinitost tvrdnji u člancima prije objavljivanja, zanimanje za koje ne postoji ekvivalent u hrvatskim medijima – op.p.) časopisa New Yorker koja je toliko dobra u svom detektivskom poslu da joj urednik ne želi ostvariti želju i promaknuti u pravu novinarku. Njen zaručnik, kuhar po imenu Victor (Bernal), je vodi na "pred-medeni mjesec" u Italiju, ali romantično putovanje je njemu samo izgovor za sklapanje poslovnih veza s tamošnjim proizvođačima hrane.
Usamljena Sophie u Veroni, gradu Romea i Julije, naleti na kip Shakespeareove heroine i gomilu žena koje joj ostavljaju pisma o svojim ljubavnim problemima. Sophie je još više fascinirana s četiri žene koje je grad Verona unajmio da na ta pisma odgovaraju; odlučivši im se privremeno pridružiti odgovara na slučajno pronađeno pismo Engleskinje Claire koje je ostalo neodgovoreno pola stoljeća. Ubrzo u Veronu dolazi ostarjela Claire (Redgrave) u potrazi za Lorenzom, njenom velikom ljubavi iz mladenačkih dana. Sophie joj odluči pomoći u pronalaženju Lorenza, iako se tome žestoko protivi njen unuk Charlie (Egan) koji potragu za ostarjelim Talijanom smatra gubljenjem vremena.
Zlobnici bi rekla da Pisma Juliji podsjećaju na pornić. Isto kao što je u ostvarenjima tog žanra odmah na početku jasno kako će završiti susret mladog dostavljača pizze i usamljene domaćice, tako scenarij Josea Rivere i Tima Sullivana ne ostavlja nikakve nedoumice o tome hoće li i kod koga će heroina ove romantične komedije pronaći ljubav. Isto važi i za lik koji tumači Vanessa Redgrave, s obzirom da je na špici ime njenog supruga Franca Nera. Ono što bi gledateljima eventualno moglo biti zanimljivo jest kako će radnja doći do tih točaka. U tome režiseru Garyju Winicku najviše pomaže glumačka postava, odnosno pomalo neuobičajen casting; tako je, na primjer, zabavno gledati Meksikanca Bernala koji nakon idealističkog Che Guevere ovdje glumi ultramaterijalističkog kapitalista.
Mladi Australac Egan kao tipični protagonist romantične komedije, pak, prilično uspješno zna otresti imidž stvoren nezahvalnom ulogom u Eragonu. Casting, s druge strane, nije iskoristio sve svoje potencijale, pogotovo u slučaju darovite talijanske komičarke Marine Massironi svedene na jednu od Julinijih "tajnica". Gary Winick, pak hrpu scenarističkih klišeja koliko-toliko nadoknađuje režijom koja naglašava atraktivnim pejzažima Italije. Pisma Juliji nisu film koji će se dugo pamtiti, ali predstavljaju zanatski ispeglano ostvarenje koje neće razočarati ljubitelje svog žanra.
OCJENA: 5/10