Piše: Dragan Antulov
PREDSJEDNIČKA IGRA
(NOTHING BUT THE TRUTH)
uloge: Kate Beckinsale, Vera Farmiga, Matt Dillon, Alan Alda, David Schwimmer
režija: Rod Lurie
proizvodnja: Battle Plan Productions, SAD, 2008.
trajanje: 108 '
Ma koliko bili zloglasni Guantanamo i Abu Ghraib, jedini skandal za koga je bilo koliko-toliko vjerojatno da bi mogao srušiti Busha bio je izvan američkih granica gotovo potpuno nepoznati "Plamegate". Ime je dobio po Valerie Plame, koju su kao agenticu CIA-e medijima razotkrili članovi Bushove administracije, i to da bi diskreditirali njenog supruga, žestokog Bushovog kritičara. S obzirom da je "outanje" špijuna SAD kazneno djelo, pokrenuta je nezavisna istraga koja je trebala dovesti do Bijele kuće, ali se američka javnost morala zadovoljiti tek osudom za krivokletstvo potpredsjedničkog savjetnika. Najpoznatije ime cijele afere je, međutim, bila njena kolateralna žrtva – novinarka New York Timesa Judith Miller, čija je sudbina poslužila kao inspiracija za zaplet Predsjedničke igre.
Njen alter ego u filmu je Rachel Armstrong (Beckinsale), novinarka koja nakon američkog zračnog napada na Venezuelu piše eksplozivni članak o tome kako je Bijela kuća ignorirala obavještajne podatke CIA-e kako bi opravdala akciju. Kao autorica kompromitirajućeg CIA-inog izvještaja je navedena Erica Van Doren (Farmiga), žena čija kći, igrom slučaja, ide u istu školu kao i Armstrongičin sin. Van Doren, čija je obavještajna karijera uništena, od Armstrong pokušava doznati tko je "zviždač", ali novinarka smatra kako je njena profesionalna dužnost štititi anonimnost izvora. Mnogo ozbiljnije iskušenje nastaje kada se pokrene istraga, a ambiciozni tužitelj Patton Dubois (Dillon), uvjeren da tako štiti nacionalnu sigurnost, traži da Armstrong oda izvor ili ide u zatvor zbog nepoštovanja suda.
Iako je scenarist i režiser Rod Lurie već stvorio reputaciju liberalnog ljevičara zbog eksplicitnog političkog sadržaja svojih filmova, Predsjednička igra se teško može okarakterizirati kao još jedna holivudska propovijed protiv Bushove Amerike. Scenarij je dileme protagonista postavio mnogo složenije, davši argumente objema stranama u sporu između zagovornika novinskih sloboda i čuvara nacionalne sigurnosti. Dok s jedne strane moćni državni aparat koristi svoje ovlasti kako bi ušutkao kritiku, s druge strane njegov korektiv - mediji - u potrazi za "senzacionalnom" istinom ne prezaju od uništavanja ljudskih života.
Taj sukob– oličen kroz izvrsnu glumu Farmige i Beckinsale – na žalost nije prikazan na najsretniji način. Lurie previše koristi jeftine trikove karakteristične za TV-filmove snimljene po istinitim događajima. Lurie također ima problema s održavanjem ritma radnje, pogotovo u prvom dijelu filma, da bi tek u drugom dijelu stvari počele dolaziti na svoje mjesto. Usprkos toga, Predsjednička igra zaslužuje preporuke, zato što su teme kojima se bavi mnogo univerzalnije nego što to sugerira učestalost njihovog korištenja u holivudskim filmovima Bushove ere.
OCJENA: 6/10