Piše: Goran Ivanišević
Rijetko je kada na velikim i uglednim svjetskih filmskim festivalima moguće vidjeti tako brojne organe reda. Velik broj policajaca s protudemonstrantskom opremom (oružje, kacige, prozirni štitovi) tu su kako bi osigurali da demonstracije stanovnika Lida ne poremete mir Festivala te istodobno, da se atmosfera iz filmova ne prelije na ulice. A politički provokativnih filmova doista ne manjka.
Uz Moorea o kojem je već bilo riječi, najviše je bure podigao dokumentarac „Južno od granice“ (South of the Border) Olivera Stonea u kojem je slavni redatelj intervjuirao šestoricu predsjednika zemalja Latinske Amerike.
Chavezova priča, koja ima i svojih slabijih dijelova poput brojnih rukovanja sa sugrađanima, u drugi je plan bacila razgovore s ostalim predsjednicima, među kojima su primjerice kubanski predsjednik Raul Castro, bivši argentinski predsjednik Nestor Kirchner i predsjednik Bolivije Evo Morales.
U tom solidnom, ali ni po čemu osobitom filmu riječ je o djevojci koja dobija posao u Italiji kao njegovateljica teško bolesnog starca, a priča prati njezine posljednje pripreme pred odlazak. Pritom se, dakako, pretresaju mnogi stereotipi kako oni o Rumunjima (poput onoga da Rumunji imaju najzdraviji organe u Europi te su stoga pozeljna meta ilegalnih trgovaca organima, ili onog da imaju najljepše žene što „pali“ talijanske „mužjake“) tako i oni o Talijanima (demitologizacija „latinskih ljubavnika“).
Neke od tih primjedbi praćene su pljeskom publike na svečanoj projekciji no dvije su izazvale pravu buru u talijanskoj javnosti. Riječ je o dijelu monologa u kojem otac da bi odgovorio kćer od odlaska izgovori da su Talijani „govna“ posebno „ona kurva Mussolini“ i „onaj seronja, gradonačelnik Verone“. Prozvani, Alessandra Mussolini i Flavio Tosi, podigli su tužbe tražeći zabrane daljih prikazivanja u čemu su i uspjeli.