Piše: Goran Ivanišević
Rijetko je kada na velikim i uglednim svjetskih filmskim festivalima moguće vidjeti tako brojne organe reda. Velik broj policajaca s protudemonstrantskom opremom (oružje, kacige, prozirni štitovi) tu su kako bi osigurali da demonstracije stanovnika Lida ne poremete mir Festivala te istodobno, da se atmosfera iz filmova ne prelije na ulice. A politički provokativnih filmova doista ne manjka.
Uz Moorea o kojem je već bilo riječi, najviše je bure podigao dokumentarac „Južno od granice“ (South of the Border) Olivera Stonea u kojem je slavni redatelj intervjuirao šestoricu predsjednika zemalja Latinske Amerike.
Dolazak venezuelanskog predsjednika Huga Chaveza na projekciju jedan je od zvjezdanih trenutaka ovogodišnje Mostre. Sam film pak, kvalitetom se ne uvrštava u njezine vrhunce, no donosi još jednu pljusku američkoj administraciji koja je, zasigurno pritisnuta korporacijskim interesima, pokušala svrgnuti Chaveza. Neuspjeli puč protiv demokratski izabrana predsjednika ozbiljna je optužba koju Stone nastoji potkrijepiti dostatnom količinom dokaza.
Chavezova priča, koja ima i svojih slabijih dijelova poput brojnih rukovanja sa sugrađanima, u drugi je plan bacila razgovore s ostalim predsjednicima, među kojima su primjerice kubanski predsjednik Raul Castro, bivši argentinski predsjednik Nestor Kirchner i predsjednik Bolivije Evo Morales.
I dok „Kapitalizam: Ljubavna priča“ i „Južno od granice“ mogu izazvati svjetsku pozornost i „skandale“, rumunjski film čedna naslova „Francesca“ uzburkao je krv naših prekomorskih susjeda.
U tom solidnom, ali ni po čemu osobitom filmu riječ je o djevojci koja dobija posao u Italiji kao njegovateljica teško bolesnog starca, a priča prati njezine posljednje pripreme pred odlazak. Pritom se, dakako, pretresaju mnogi stereotipi kako oni o Rumunjima (poput onoga da Rumunji imaju najzdraviji organe u Europi te su stoga pozeljna meta ilegalnih trgovaca organima, ili onog da imaju najljepše žene što „pali“ talijanske „mužjake“) tako i oni o Talijanima (demitologizacija „latinskih ljubavnika“).
Neke od tih primjedbi praćene su pljeskom publike na svečanoj projekciji no dvije su izazvale pravu buru u talijanskoj javnosti. Riječ je o dijelu monologa u kojem otac da bi odgovorio kćer od odlaska izgovori da su Talijani „govna“ posebno „ona kurva Mussolini“ i „onaj seronja, gradonačelnik Verone“. Prozvani, Alessandra Mussolini i Flavio Tosi, podigli su tužbe tražeći zabrane daljih prikazivanja u čemu su i uspjeli.