PIŠE: Dario Petruševski
Foto: HRT, EBU
Osamnaesto mjesto u finalu za pjesmu koja je u biti prežvakana i već viđena, a u matičnoj zemlji nije niti radijski hit, zapravo i nije loš završetak ovogodišnje eurovizijske priče. Tonči Huljić ju je s ekipom vrsnih estradnih esteta napuhao do samog kraja, a izvedba Igora Cukrova i Andree Šušnjare ionako nije bila posebno inspirativna te je dno ljestvice zapravo i zasluženo, što se ne bi moglo reći za pobjedu loše pjesme Alexandera Rybaka koji je Eurosong po treći put doveo u Norvešku.
Alexander Rybak ima 23 godine, rođen je u Minsku, a osim pjevanjem, već se godinama ozbiljno bavi sviranjem violine i skladanjem. Norveška javnost bolje ga je upoznala u njihovoj verziji "Pop Idola", u kojoj je 2006. godine došao do polufinala. Godine 2004. osvojio je kulturnu nagradu Andres Jahres, koja se u svijetu klasične glazbe smatra iznimnim priznanjem. Prije dvije godine započeo je uspješnu karijeru kazališnog glumca, i to u glavnoj ulozi predstave "Guslač na krovu", a trenutno snima i prvi dugometražni film.
"Fairytale" je, iz nekog autoru ovog članka zasad neshvatljivog razloga, postala hit večeri pa je 45 minuta uvjerljivo odudarala od konkurenata i glasovanje učinila puno dosadnijim od proteklih godina. Hitoidnosti u "Lijepoj Teni" nije bilo niti "h" - uz logične bodove susjeda, dobili smo tek poneki poziv iz zemalja kojima je u pamćenju ostalo naše izvijanje pred ventilatorima. Dvanaest bodova dobili smo samo od Bosne i Hercegovine, osam od Crne Gore, šest od Slovenije, pet od Srbije i Azerbejdžana, četiri od Makedonije, dva od Moldavije i iznenađujući jedan od Islanda. Evo i konačne tablice:
Boje Balkana u večeri potpuno neinspirativnog kiča (osim možda fatalne Ukrajinke i još pokojeg svijetlog trenutka) definitvno je branila Bosna i Hercegovina, odnosno, grupa Regina, koja je završila na devetom mjestu. Iskreno, očekivali smo i bolji plasman, ali eurovizijsko gledateljstvo više je okidalo na "eurodance" i klonirane žene/curice u istim haljinicama, kojih je ove godine doista bilo na bacanje.
Osim što su imali "najjaču balkansku pjesmu", naši susjedi imali su i najbolje javljanje, koje je na svoj način odradio prošlogodišnji predstavnik Laka. Šteta što je večeras posebno neinspirativni Duško Ćurlić govorio preko njegovog glasovanja, pa nismo mogli pohvatati sve bisere koje je pripremio. Naše boje branila je Mila Horvat, lijepa, elegantna, čista, uredna, velikog osmijeha, ko po špagi. Gdje je nestala tradicionalna Barbara Kolar, samo je jedan od ovogodišnjih eurovizijskih misterija.
Od svega je odudarala predstavnica Francuske, Patricia Kaas, koja je pjesmu "Et s'il fallait le faire" izvela toliko nadahnuto i drugačije da je na trenutke ostavljala dojam prave pobjednice. Ipak, završila je na solidnom osmom mjestu, što je na manifestacije na kojoj se bori sisama i cupkanjem pravo postignuće. Slavni britanski kazališni skladatelj, legendarni Andrey Lloyd Webber, također se pojavio na pozornici Eurosonga, i britanskoj predstavnici donio peto mjesto, što im je, nakon dugogodišnjeg boravka na dnu tablice, veliki uspjeh. To se, pak, ne bi moglo reći za izvođače iz Njemačke, kojima slavna Dita Von Teese nije nimalo pomogla u plasmanu, pa su unatoč njezinom rekordno uskom korzetu završili na šugavom dvadesetom mjestu.
Ako je kriza vladala u redovima glazbenika, koji su podbacili kad je u pitanju kreativnost, to se nikako ne bi moglo reći za cjelokupni dojam, koji ovogodišnje izdanje stavlja na tron, daleko iznad svih dosadašnjih. Pozornica, koja sadrži više žaruljica nego sve od 2000. godine do danas, potpuno se mijenjala svake tri minute, a vodeni show kojeg su Rusi priredili gledateljima, ali u prvom redu publici, nešto je najbolje tog tipa ikad viđeno na televiziji, baš kao i spektakularan nastup prošlogodišnjeg pobjednika Dime Bilana. Rusi su, posve očito, usput htjeli očitati lekciju Kinezima, čije su Olimpijske igre proglašene najljepšim TV prizorom u povijesti.
Dok Alexander Rybak kreće na europsku turneju i ambiciozno se nada svjetskoj slavi, priča o "Lijepoj Teni" kreće na svoj zasluženi put prema zaboravu. Ako ništa drugo, Igor Cukrov je, nakon "Operacije Trijumf" zabilježio još jedno vrijedno iskustvo, a Tonči Huljić je dobio novu temu o kojoj će ogorčeno raspredati u medijima sljedećih nekoliko godina. Reći da je Aleksandar Kostadinov, čelni čovjek Dore, iz još jednog lošeg plasmana izvukao pouku bilo bi, nažalost, pretenciozno, a možda pouke, ili barem recepta za uspjeh na Eurosongu, nema - kako drugačije objasniti silne dvanaestice priglupoj norveškoj pjesmi ili regionalne lobije koji su, unatoč silnom trudu EBU-a, i ove godine bili u punoj snazi.