Možda je upravo ovakav film u životu onaj trenutak kada shvatite da više nemate 10 godina i da vam prodavanje besmislenog i čak iznimno loše izvedenog holivudskog nasilja postane za vrijeme gledanja dosadnije od gledanja zalaska sunca.
Skupiti više-manje solidne akcijske glumce na jedno mjesto i tada napraviti ovakvu parodiju na njih je pretpostavljam najgora moguća glupost koju sam imao prilike vidjeti.
Svi ti glumci od Stallonea, Stathama, Willisa i ostale kompanije su u svojoj dugoj karijeri imali gomilu mediokritetnih, nekih loših, no ponekad i iznimno dobrih akcića, no svi ti glumci skupljeni na jedno mjesto ovdje kao da su se sami po sebi posrali jer ovo je definitivno lošiji film nego bilo koji film zasebno od bilo koga od njih. Od relativno pristojno osmišljene radnje, film se do svoje zadnje predugačke kulminirajuće akcijske sekvence gdje se uz mrdanje kamere ne kuži pravo 'tko tu koga' srozao do najnižih nivoa.
Od stereotipnih prikaza negativaca, pa sve do testosteronima napumpanih pozitivaca koji su u ovom filmu uspjeli izgubiti i ono malo karaktera koji imaju u ostalim filmovima odaje dojam najgoreg trasha koji sam imao prilike vidjeti i to zakašnjelog trasha kojemu bi bilo mjesto negdje u 80-ima, no niti tada vjerojatno ne bi bio ovako akcijski isforsiran, loš i naporan.
Jednodimenzionalni likovi koji se kolju do besvijesti, a svi pozitivci kojih ima oko 10 izađu živi van iz borbe sa tisućama negativaca i to bez natučenog bubrega ili slomljenog prsta je nešto što danas mislim niti mnogi osnovnoškolci ne bi mogli probaviti.
Mogu čak shvatiti potrebu Stallonea da stvara akcijske filmove za malu djecu i od gomile poznatih glumaca stvori ili ih utvrdi kao ikone akcijskih junaka, no ništa ne opravdava činjenicu da je ovaj film ne samo nerealan i retardirano infantilan na svim svojim nivoima, već i to da su njegove akcijske scene ujedno i najdosadnije.
Ovakvo forsiranje akcije mogli bi nazvati 'action for the sake of action' iliti glupost većeg formata.
Scena u kojoj Statham mlati gomilu napumpanih likova na igralištu jer je jedan od njih dečko koji je napravio masnice po licu njegovoj bivšoj (ili tko god mu ona jest) spada pod definitivno jednu od najočajnijih i izlizanih scena koje sam imao prilike vidjeti i koja je vjerojatno osmišljena da bi svaka šiparica još jednom procvjetala na prikazivanje Stathama kao alfa mužjaka koji štiti svoju ženku. Samim time, pretpostavljam da je ovo film za sve one koji vjeruju da je život stereotip. Moram priznati da su Stathamovi filmovi i inače pretežno debilni, ali ovdje je dosegao vrhunac.
Zločesti dečki su zločesti dečki. Dobri dečki uvijek pobjeđuju. Sve je crno-bijelo. Pravda je zadovoljena, a mi imamo heroje i junake. Nakon toga slijedi čaša mlijeka i odlazak u kinderbet.
Ovo je američki film za američku publiku na kojoj je doduše odrasla i naša publika. Volio bih da mogu uperiti prstom u nešto pozitivno, ali pozitivni dijelovi se naziru samo u tragovima. Nije čak najveći problem niti to što ovaj film stereotipe stereotipa bilda dalje u iste stereotipe stereotipa, te pritom ne nudi ništa novo, već i to što nije bilo dano truda da se likovima dade barem malo više života, te im se oduzme ta silna i čak preisforsirana plastičnost.
Čak i scena botoxiziranog Mickey Rourkea sa cendravom pričom što nakon ubojstva milijuna ljudi nije spasio život žene koja je skočila s mosta što bi ga navodno iskupilo spada pod usiljeno i neuvjerljivo pretjerivanje i na neki način čak i vrijeđa iole inteligentnijeg gledatelja.
Ako si već napravio loš film sa tučnjavama, pucačinama, eksplozijama i ubijanjem, onda se bavi time, a ne ubacuj 'srcedrapajuće' scene alfa mužjaka koji eto čak, ah, ima i emocije: "I nas boli, čak i mi krvarimo, čak smo i mi od krvi i mesa i ne hodamo stalno naokolo kao nabildane gorile lupajući se o prsa na što nas potiču testosteroni i loš ukus gledatelja".
Zar zbilja!?
Sve zanimljive i prozirne fore i film, istina bog, ne treba doživljavati ozbiljno što i dalje ne mijenja činjenicu da je iznimno loš.
Ocjena: 2/10