Emerich, specijalist za uništenje svijeta, ovaj je puta u pokušaju da ga dokusuri, fokus cijelog filma podigao na višu razinu, i to doslovno, jer kamera prati gotovo sva događanja i uništenja iz ptičje perspektive. Moja osobna zamjerka cijelom filmu je površnost prikazivanja uništenja. tj. bazira se uglavnom na SAD, a tek letimice i druge destinacije (Brazil, Vatikan).Takođe, sama izgradnja arki za spas ljudske (i životinjskih vrsta) smještena u planinskim masivima, nameće pitanja (što bi bilo da tsunami nije dosegao tu visinu, što da se planinski masiv srušio od tektonskih pomicanja...) koja donose opravdanu sumnju ispravnosti odluke koja bi trebala voditi spasenju života na planeti zemlji. Nadajmo se samo da, ukoliko dođe do ovakvih strahota, vlade svijeta neće biti pod utjecajem Emerichovog filma, već će spasonosne objekte (čitaj arke) smjestiti pametnije. Sam film, prosječnog će gledatelja zadovoljiti razinom gledljivih scena, crnim humorom, ali za veću ocjenu trebalo je misliti i na mnoge druge detalje.A ima ih podosta...