Man of Steel je ostvarenje koje je na sjajan način,rekao bih,reinventiralo ikonični lik Supermana.Njegov "origin" je mnogo bolje objašnjen i dočaran nego ranije te je publika od starta emotivno investirana u priču i likove.Fantastični prizori umirućeg Krypton-a,na startu filma,praćeni odličnom kostimografijom uvode nas u taj svijet na pravi način.Suosjećamo sa propašću te napredne civilizacije kroz monologe i postupke izvrsnog Crowea (Jor-El) dok pokušava svom narodu pružiti budućnost preko tek rođenog sina.Njegova antiteza general Zod,s druge strane utjelovljuje,sve one loše stvari koje su dovele to društvo do njegovog kraja (genetiči inžinjering,odsustvo osjećaja moralnosti,predodređena uloga svakoga pojedinca u društvu...)i Snyder je napravio izvrsnu paralelu u odnosu između Jor-a i Zoda( naučno-moralni pristup društvenim problemima nasuprot militarističko-genocidnog)sa kasnijim odnosom Zod-a i Clarka.Bitne događaje iz Clarkovog života pratimo u flashback-ovima što je,mislim,bio dobar potez,jer su te retrospektivne scene davale dodatnu emotivnu dubinu osnovnoj linearnoj radnji filma.
Muzika fantastična iako je dosta različita od Williamsove pa ipak Zimmerov score daje epski pečat svakoj sceni filma.Snyder je vizualno posao odradio za vrlo visoku ocjenu,dopada mi se i često zoomiranje objekata u akcionim sekvencama nekako mi je to dalo intenzitet spomenutim scenama.Cavill izvanredan kao Superman,njegova fizička sprema je nevjerovatna i zaista se približio izgledu junaka iz stripova.Ostatak glumačke ekipe također dobar a tu moramo istaći i A.Adams i njen lik L.Lane koja nije samo dežurna dama u nevolji,kao ranije,već je proaktivna i ima dosta bitnu ulogu u filmu.Ovaj Superman je mlad,neiskusan i još uvjek uči šta znači biti čovjek i da li može vjerovati ljudskom rodu te koja je njegova uloga na Zemlji.Imajući to u vidu,on nije svima znani boy-scout,već kao i ljudi suočen je sa mnogim dilemama i nema odgovore na sve situacije što je naročito izraženo na kraju filma u kome vidimo njegov emotivni raspad suočen sa činjenicom da bio primoran birati između opstanka novog doma i pripadnika svoje vrste.
Kritičari pišu o tome kako je Superman iz 1978 zabavniji,bolji ili šta već (a taj film,kao i nastavci,je pun apsurdnih scena) a ovaj nije dobar jer su krenuli u drugom smjeru (ozbiljnijem,koliko je to moguće za film o vanzemaljcu koji leti).Imali smo već svojevrsni nastavak starih Superman filmova 2006 u vidu Singerovog Superman Returns,tu je sve kopirano iz Reevesove ere,glumac dobio ulogu samo što liči na njega,negativac je naravno Luthor,Supermana u nekom trenutku savladaju pomoću Kriptonita i sl.uobičajene gluposti 100 puta viđene u starim filmovima.Uglavnom taj film je doživio krah i kod publike i kod kritike,što znači bilo je vrijeme za neku novu verziju Supermana.Ova svakako nije bez mana ali po meni mnogo kvalitetnija od prethodnih jer su neke stvari pokušali da objasne na iole racionalan način (simbol S npr.da ne ispadne lik sam sebi dao ime Superman)a što se tiče rušenja i eksplozija pa u Avengersima je pola New York-srušeno a većini je taj film kao zabavan.Ukoliko bi se vanzemaljci sa sposobnošću leta i nadljudskom snagom sukobili na Zemlji šta mislite kakav duel bi imali,sigurno ne pesničenje u nekom baru (što smo uzgred rečeno također imali u Supermanu 3 čini mi se.)Ne treba dozvoliti da nostalgija i ljubav prema starim Superman filmovima spriječi gledanje ovoga jer ovo ostvarenje ničime ne omalovažava Donnerove već jednostavno uvodi ovaj fantastični lik na pravi način u 21 vijek.
Malo poređenje,reakcija nakon Zodove smrti (...ali da,Synder ne poznaje lik Supermana):