Armin

Evo pogledao sam ili bolje reći "pogledo" sam i ovaj film, pa ga mogu prokomentirati.

Po meni ako nemate što pametnije onda ga gledajte. Jednostavno otupio sam gledajući ovaj film.

Ali dobro bez obzira na sve, to je priča o odnosu oca i sina, njihovom problemu i ponosu, "tipa nema ti para za koje bi se ja prodo".  

Nedavno gledala. Odlično odlumljen odnos između oca i sina, ni treptaj oka nije slučajan, a kamoli pokreti. Ovo je film gdje se mnogo više informacija čita iz očiju Arminovog oca i Armina...

Danas je nedjelja, dan za opuštanje, radije gledajte neki dokumentarni program nego ovaj film, ja ga nažalost gledao prije nekoliko godina, nemojte si i vi upropastiti nedjeljnju večer, ocjena 2.

ja zabrijao da je to loso iz plavog orkestra,i mislim si.. koji ti je ...?
tog armina nisam gledao, jer ne volim hadziblatra..

sad salu na stranu,film je zaista prosjecan,staticne scene,dugacki tupavi pogledi,podjeca me malo u tom smislu na filmove slavonske tematike pokojnog sovagovica,s tim da je sovagovic bog za hadzi.....
p s nisam gledao tog losu,zaboli me za njega..

I ja sam jedan od onih kojemu nikad nije bilo jasno što je u ovom filmu tako dobro. Sječam se kada sam ga prvi put gledao na televiziji i ostao strašno razočaran nakon toliko pohvala što sam ih čuo o njemu te godine kad je snimljen. Prejednostavan, prelagan i rekao bih neambiciozan film, nekako trul i nezanimljiv već od prve minute. Očeva ljubav prema sinu solidno je prikazana, mada isto ništa posebno. Ritam filma je užasno jednoličan, pa i tih jedva 80 minuta koliko traje postaje zamoran za gledanje. A što se tiče prikaza poslijeratnog mentaliteta, "Gori vatra" i "Ljeto u zlatnoj dolini" su remek djela naspram ovoga.

Istina, imaš pravo u mnogo čemu. Životi običnih ljudi i jesu obični i netreba tu tražiti neka uzbuđenja, ali ako bi tako gledali onda se filmovi mogu snimati o bilo čemu i onda bi svaki film bio dobar samo zato jer je kao realističan. No upravo me to i muči kod ovog filma. Koliko ga se sječam ( gledao sam ga prije nekih par godina), lik oca je prikazan malo previše idealno, pa je samim time i realističnost dovedena u pitanje. Takvi ljudi su u običnom svijetu nažalost iznimke. Nemogu se niti složiti sa tim da su naši životi baš toliko depresivni i neznam zašto se to stalno forsira u našim filmovima od 2000- tih pa nadalje. Također, ljudi reagiraju različito u različitim životnim situacijama, a ovdje je ponašanje likova isto od početka pa do kraja.

Gledao sam dosta filmova nekih drugih neameričkih kinematografija gdje su ti obični životi puno bolje prikazani nego ovdje.