"Sto godina samoće" Kolumbijca Gabriela Garcíje Márqueza roman je iz 1967. koji je piscu donio i Nobelovu nagradu za književnost 15 godina kasnije, a riječ je o magičnom realizmu i multi-generacijskoj priči o obitelji Buendía. Dobrodošli u Macondo, mistični grad koji je s postojanjem započeo sa samo 20 kuća na obali rijeke na kojima je oživio magični realizam i gdje je obitelj Buendía započela svoju priču. Priča je to o različitostima nemogućih ljubavi, suočavanjem s prošlošću koja utječe na sadašnjost i prokletstvu koje sve prožima.