Gledljivo, pristojno i unatoč svemu, ništa posebno. Naravno, mnogi je prate jer istina, radi se o tipičnoj sapuničarskoj melodrami koja lako postane infektivna, te se zalijepite na nju kao muhe na .. khm, na med. Previše je to artificijelne i nepotrebne drame za moj ukus, a u Sulejmanu je izgleda drama pogledati nekoga krivo, prdnuti u javnosti, razbiti vinsku bocu i zaželjeti nekome sretan rođendan. Naravno, iz svega se može napraviti drama u životu, pa stoga ne znam zašto se ovakvim sapunicama odgajaju ljudi da rade još veće drame iz ničega kada je u pravilu u životu sve jednostavno, tj. trebalo bi biti.
Par epizoda sam čak i pogledao, doživio ih čak onda i relativno zanimljivim, no ništa me nije privuklo toliko da bih seriju nastavio pratiti jer sve je jasno - tu ima toliko napetih intriga i pizdarija da ćete ih većinu zaboraviti, nego biti u stanju neke drame popamtiti koje bi vas eventualno privukle da poželite tu seriju pratiti.U pravilu unatoč vrlinama (jer ne može se reći da je serija smeće koliko god ju ne podnosili, a ne podnosim ju ni ja) sve je to toliko dramatično, afektirano i 'over the top' da jednostavno boli glava. To je serija za one koji padaju na trash i forsirane emocije jer istina je da tu emocija previše niti nema. Mnogi govori i 'glasna' razmišljanja često djeluju poput kiča preko kojega ljudi koji ne poznaju emocije žele izraziti emocije, pa tako ulazimo u domenu oksimorona i još žešće melodrame.
Što se same glume tiče, Ergenc je odličan u ulozi jednog takvog moćnog glavonje pod kojim se odigravaju silne intrige. Općenito, što se same serije tiče, postoji tu jedna doza kvalitete i truda koja je dana u nju koja se ne može zanemariti kako od kostimografije, tako i do impozantnih interijera, dok je sama gluma i više nego zadovoljavajuća i ako se uspoređuje s našim današnjim hrvatskim glumcima, mislim da bi mi bez problema mogli od Turaka učiti kako se glumi.
Sulejman je možda dobar prikaz prije svega tog reprezentativnog uzorka jednog egoističnog bića zvanog 'čovjek' koji još nije u stanju evoluirati na viši nivo, pa se svaki organizam svojim egom nadmeće i bori za nekakve fiktivne moći, priznanja i titule dok mu u pravilu sve to skupa ne znači ama baš ništa.
Serija ne prikazuje u pravilu puno više od afektirane melodrame, ljudske podlosti, zloće, podmetanja i još mnogih sličnih pojava koje jednostavno prikazuju ni više ni manje nego jedan život ne vrijedan življenja. Iskreno, tko bi normalan htio biti u tim palačama sa stalno stisnutim rektumom pred nadređenima, te spreman na podlu borbu sa rivalima? Nitko normalan naravno, no svejedno, i u drugim situacijama i u današnjem kapitalističkom društvu imamo upravo identične situacije iako se to dešava danas više u rukavicama i sa umjesto gubljenjem glave obično završava ludilom u glavi.
Te drame u Sulejmanu su analogne psihološkim jebadama u čoporu pavijana, no pošto su ljudi napredniji, to ovdje poprima naravno puno veće i gore posljedice bilo po pojedinca ili veći broj ljudi.
Zbilja, dođe čovjeku da se zapita "Koji vam je k ljudi? Što s vama nije u redu?" Sve te drame... a čemu? I upravo takvog mentaliteta ima na skoro svakom poslu. Naravno, da se tako postavim i pitam ljude da zašto se jednostavno ne možemo svi slagati, snašla bi me ista sudbina kao i Nicholsona. prije nego ga vanzemaljci ubiju. Jack Nicholson u "Mars Napada"" kao why can't we all just get along
Takvo mjesto upravo prikazuje i ova serija. Koliko ima veze sa stvarnim povijesnim događajima, niti znam, niti me zanima, ali gledajući sve te nepotrebne drame, podmetanja, nadmetanja, zloće, dvostruke igre i sl. jednostavno mi dođe da stavim onaj glup i očajnički izraz na lice, raširim ruke i kažem "Moram priznati da ne volim sapunice, pogotovo ne one iz egzotičnih zemalja kao što je Turska jer ne odgovara nimalo mom mentalitetu. Prva asocijacija gledajući ovu seriju bila mi je na moj bivši posao u jednoj tekstilnoj firmi. Gazda se šetao šutke i ukočeno kao Sulejman po tvornici dok su odmah od straha kad je ušao u prostoriju sve švelje zabile glavu u šivaću mašinu da su skoro same sebe sašile. Naravno, sam gazda vjerojatno i vuče turske korijene, a sve intrige, podmetanja i zakulisne igre koje su se odigravale kod onih ispod njega bile su samo preslika njegovog mentaliteta i stoga me ova serija i sve njene drame prilično podsjećaju na robovlasnički sistem u toj tvornici ispunjenoj sitnim i izgubljenim dušama od kojih neke vjeruju da mogu ne samo manipulirati tuđim životima, već držati i u šaci njihove živote.
Ocjena: 4/10