Carstvo poroka

Upravo se druga sezona približava kraju, i mogu da kažem da sam do sada ugodno iznenađen svakom novom epizodom. Vidi se da pare nisu suludo potrošene, jer su na čelu produkcije pravi ljudi. Dogovoreno je i snimanje treće sezone.

Ne znam je li to uopšte moguće, ali od sada cenim Stevea Buchemija još više. Seriju naročito preporučujem svima onima koji uživaju u staromodnom jazzu (1920.-1930.). Obično svaka epizoda započne i završi ponekom ugodnom melodijom (zato savetujem engleske titlove).

Prije par dana je završila 3. sezona i bilo je odlično. Očekivano dogodio se pad u kvaliteti (kao i uvijek) serije no ona svejedno briljira. Za one koje ne znaju, radi se o američkim gangsterima tijekom zabrane točenja alkohola 1920-ih. U središtu je vladar Atlantic Citya, Nucky Thompson (fenomenalni Steve Buscemi). Serija odlično dočarava ono vrijeme (ogroman budžet), a ne fali joj ni nasilja i golotinje iako možda ima nekih pomalo morbidnih scena. Ima ogroman broj likova (odlična karakterizacija), toliko velik da se neki pojavljuju svaku drugu epizodu, a važni su za radnju. Svakako preporučujem za gledanje. Najavljena je i 4. sezona, pretpostavljam i nadam se da će to biti i zadnja.  

Iz sezone u sezonu sve bolja serija. Onaj tip serije gdje ima više glavnih likova i svaki je bitan za cjelokupnu priču i kao u game of thrones nije otpisano da ih neće biti u sljedećoj sezoni, tj. da će okončati život.

Svi glumci su odradili savršene uloge i baš me zanima zanima zadnja 5. sezona samo treba dočekati.

I tako... priča o Nuckyju je došla kraju. Peta sezona, pogotovo zadnjih četiri-pet epizoda, dobacila se kvalitetom na razinu prve dvije. Prilično su dobro zaokružili priču i napokon me natjerali da nešto osjetim za Nuckyja koji mi je u prijašnje četiri sezone bio jedan od nezanimljivijih likova. To mi je uvijek smetalo kod Carstva poroka - centralni lik bez karizme, naoko cijepljen od svake empatije i ne baš najjasnije motivacije. Bilo je nečega beživotnog u njemu. U zadnjoj sezoni je napokon i objašnjeno kako je postao takav. Flešbekovi iz njegove prošlosti su na njega bacili sasvim novo svjetlo. Nisu ga učinili boljim, ali barem su na kraju njegovi postupci postali razumljiviji.

Kako bilo, preporučujem seriju svima koji vole dobre gangsterske priče. Bolje rekonstrukcije doba prohibicije i uspona organiziranog kriminala u dvadesetima i tridesetima nije bilo još tamo od Leoneova Bilo jednom u Americi. Doduše, bilo je i nešto praznog hoda u priči, pogotovo u trećoj i četvrtoj sezoni. Ali gluma i režija su uvijek bili na vrhunskoj razini.

Jedna od zabavnijih stvari u zadnjoj sezoni mi je prikaz Joea Kennedyja, oca budućeg američkog predsjednika, kao čovjeka koji se od ulične lopuže razlikuje samo po uglađenim manirima. Što je prilično vjerna slika tog džentlmena koji je sinu popločao put do Bijele kuće, između ostalog, i svojim vezama s mafijom. Njegovoj pokvarenosti ravna je bila samo njegova ambicija. Jedna od dobrih osobina serije je što su se trudili držati povijesnih činjenica, barem dok nisu škodile priči...