(ima SPOILERA) Mislim da film nije loš, ali pogotovo gledan općenito kao film, problemi, kao i razlog zašto ne zaslužuje najviše ocjene, proizlaze u usporedbi s prijašnjim dijelovima. Puno toga prolazi ako gledamo ovo kao početak nečeg novog s bržim ritmom i manje obzira prema radnji koja se oslanja na temama i mitovima prijašnjih filmova. sad je pitanje do koje granice je to dobro? i radi li se ako se obilno time koristi u ovom slučaju o nekakvom mashup-remakeu ili recikliranju? Zar film ne bi trebao nuditi ipak malo više i ne ostavljati toliko nastavku?
Film zbilja se trudi vratiti osjećaj originalne trilogije, što je dobar smjer, ali, po meni, nakon polovice filma osjeća se jako ponavljanje radnje samo s drugim likovima i u ogledalu sa starim likovima, tj. imam prejaki osjećaj kao da gledam recikliranu prvu trilogiju (mješavinu IV. i V.). Dobro, osnovni motivi borbe dobra i zla, iskupljenja, obitelji, identiteta moraju biti, ali treba li sad praviti zbilja pandane likova s malo novih elemenata, još jedno apokaliptično oružje koje je u biti samo napumpano staro i koje se uništava na jako sličan način. Zbilja je dobro opet po treći put prolaziti istu radnju?
Dalje, opet bar s vanzemaljcima, opet obrat s ocem, opet nacisti, opet nekakav vader (ali s potencijalom da krene u novom smjeru, ali mora li sve biti u idućem nastavku?), opet imperator u hologramu, opet pustinjski planet.... Većina toga u filmu se oslanja na već viđeno ili na nostalgiju koja je ipak trebala biti samo u temelju, čisto da stvara taj starwarski osjećaj. Puno ljudi pljuje po prequilima, ali oni su nudi raznovrsniju radnju. Sad, drugi je problem što izvedba nije bila često dobra. Ovdje je ima previše i „budim“ se iz filma razmišljajući „Ovo je već bilo.“ Smeta me i ignoriranje nove trilogije, bar onih dobrih stvari, a mislim da je to bio politički okvir kao tada tema demokracije i sigurnosti, a politika je ovdje svedena na nacisti protiv pobunjenika (naravno da ne želim pretjerivanje u politici kao u I., ali da postoji jasniji okvir). Ništa ne znamo o novoj Republici, a ni previše o Prvom redu, niti odakle im toliko sredstava za Starkiller Base (dobro, preko toga se u fantasyju može prijeći).
Problem mi nastaje i u držanju na staro i to najviše zbog ritma koji odjednom postaje dosta brz i pomalo neujednačen i samo se izmjenjuju scene i gubi se, po meni, važna liričnost gdje na osnovu ekspesije likova zajedno s pejzažem i glazbom sumiramo događaje i osjećamo jaču poveznost s likovima te se stvara i šarm filma. Pojavljuje se na početku u scenama palih krstarica ili kod pojave Lukea, ali najčešće su kratke, slabo izražajne ili još češće reciklirane kao Reyin pogled u daljinu u sumraku. Liričnost se nije pravo pojavila ni u susretu oca i sina. Iako je usporio radnju, dijeljenjem scene s još likova i nedostatkom nedovoljno razvijenog osjećaja povezanosti oca i sina (i majke) taj događaj previše osjećamo zbog gubitka dragog lika nego zbog situacije borbe dobra i zla. I sve opet iza ide brzo. Jako puno je akcije (valjda produkt ovog vremena) i u tome pati i razvitak likova koji ne ide nekad postepeno. Dojam je da se ta rupa rješava previše kemijom i simpatičnošću među likovima. Zapravo, odjednom se dosta toga događa s likom i puno toga trebaš pretpostavljat ili otprije ili da će tek biti objašnjeno. Dobro, toga treba biti, ali mislim da previše toga visi za jedan film i zato sam imao osjećaj kao da gledam film koji je već prije počeo i naglo je završen jer je previše toga ostavljeno što se tiče samih likova. Po meni bi bilo čak i bolje da su dio toga ostavili i za sljedeći film tako da se bolje pokaže razvitak lika, a ostatak malo bolje razraditi i zaokružili. Zbog previše događanja pate i sporedni likovi, to se vidi kod Poea Damerona i Maz Kanate za koje dobiješ osjećaj da su bitni, ali onda ih ne bude previše vremena u radnji.
Vizualno film je zbilja lijep, ali i tu vidim problem što bar meni planeti izgledaju previše kao da su na Zemlji, nedostaje daj alienski dodir koji je prije se osjeća kroz arhitekturu i stil. Eto tu ću stati da ne idem u daljnje sitnice koje i nisu toliko bitne. Čisto primjeri narušavanja atmosfere Star Warsa.
Pozdravljam držanja većine sw pravila, nostalgiju i neka ponavljanja kao npr. pojava BB-8 koji je pun pogodak. Zanimljiv i zagonetan lik Rey je pomalo osvježavajuć i dobar. Iako negativac djeluje mlako, bar daje naznaka da neće bit kopija vadera tako da tu se stvara odmak. Humor je dobar, bolji dijalozi… Film ima dobrih strana, ali mislim da ne zaslužuje najviše ocjene jer je uz gore spomenute mane ipak samo hollywoodski korektno napravljen film koji bi u nastavcima tek mogao ispuniti potencijal. Subjektivno razočaran, objektivno ipak bolja srednja ocjena.