Film je retrospektiva na “masovni“ pokušaj osvajanja „krova svijeta“,prikazana na način koji je,u najvećoj mogućoj mjeri,lišen teatralnosti i filmske patetike a gdje je akcenat stavljen na realističan prikaz surovosti Everesta i objašnjenje svih faktora koji uslovljavaju da li će do uspona ka vrhu uopšte i doći.Struktura filma je,dakle, takva da je u prvome planu planina i ona je,po meni,zapravo jedan od likova,de facto antagonist dok su ljudi kao akteri priče pomalo u drugome planu a iz perspektive prirode,predstavljaju strana tijela,jedan remetilački faktor koga se ona na sve načine pokušava riješiti.
U takvom konceptu radnje,u kome je centralna tačka planina i njezina grandioznost sa svim opasnostima koje na njoj vrebaju,režiseru su bili neophodni vrhunski glumački talenti i to oni koji će biti suptilni u prezentaciji svojih životnih pozadina i motiva za uspon a ipak dovoljno zanimljivi da bi mogli izazvati bilo kakvu vrstu empatije kod publike.Odabirom J.Clarkea,J.Brolina i J.Gyllenhaala B.Kormakur dobio je upravo takve glumce.Svojim izvedbama oni ne podrivaju osjećaj strahopoštovanja prema planini i prirodi kojeg režiser želi nametnuti gledatelju od prvoga kadra a ipak su dovoljno „ljudi“ da bismo strahovali za njihovu dobrobit.Film prosto rečeno „konstatuje“ ono što se desilo,bez dorađivanja likova i pretjeranog dramatizovanja određenih situacija u kojma bismo to i očekivali od hollywoodskog ostvarenja te nam jednostavno prikazuje skupinu ljudi,različitog porijekla a iste ambicije i svu brutalnost i nepredvidivost prirode koja se obrušava na njih dok pokušavaju ostvariti svoj zajednički san.
Sa događajima kojima se „Everest“ bavi nisam bio upoznat tako da mi je film bio zanimljiv i napet do samoga kraja i smatram da će ostaviti jak dojam na osobe koje vole svojevrsnu "simbiozu" između igranog i dokumentarnog filma a to je,po meni,upravo slučaj sa "Everestom".