Puno se pisalo o ovome pa ja neću puno fantazirati. Film je vizualno čaroban i to je, uz metaforu, najjači dio cijele priče. Glavni glumac je dobro odradio stvar, sviđa mi se i dinamika radnje... Ono što mi je upalo u oko i ajmo reći pokvarilo film, je sam završetak, u kojemu na (meni) naporan način lik tumači što se zapravo dogodilo. Kao prvo, do tog sam trenutka već blago iscrpljena količinom emocija u filmu, a kao drugo, kad je nešto snimljeno ovoliko jasno da i sam gledatelj može shvatiti da je sve to preneseno značenje (jer ne gleda zoo dokumentarni film), onda mi je tumačenje suvišno i kvari mi finalni doživljaj.
To je ujedno i poruka onima koji su ovdje krenuli u smjeru razlaganja "pojeo bi ga, kakve su to gluposti", da pročitaju koju basnu, probaju upotrijebiti maštu i malo se poigrati sa kombinacijama uloga i svrhe cijele priče. U suprotnom, nek upale national geographic i tam gledaju realne emisije sa zivotinjama u glavnim ulogama :-)