Hrvati jednostavno nikad nisu znali napravit dobru komediju jer su se uvijek držali kruto, uštogljeno, kao da imaju plavu krv, jednostavno nemaju onu prisnost, otvorenost i jednostavnost koju su npr.
imali Srbi koji su nasuprot nama pravili duhovite komedije jer nisu u njima glumatali i folirali kao Hrvati, ovaj Fulir je samo eklatantni dokaz kako komedija zbog svega toga ispada neduhovita.
U ex yu doba kada su srpski filmovi i serije bez konkurencije bili broj 1 i neprikosnoveno vladali filmskom i tv produkcijom bivše države ovaj film je, (potpuno zasluženo) požnjeo tek mrvice slave kakvu su tada stekli srpski filmovi Ko to tamo peva, Balkanski špijun, Maratonci trče počasni krug, tv serije Kamiondžije, Pozorište u kući, Otpisani, Povratak otpisanih itd
Pa samo Mija i Čkalja su pojam za Relju Bašića i njegovog Fulira kroz bezbroj svojih tv nastupa od serija do tv i radijskih zabavnih emisija. I ne samo humoristična nego uopće čitava hrvatska dramska produkcija uvijek je debelo kaskala za najboljim srpskim filmskim i tv proizvodima. čak su i njihovi glumci požnjeli gotovo svu slavu i pozornost.
Po meni Vrdoljakovi Duga Mračna Noć i U gori raste zelen bor, Bauerov Ne okreći se sine, Sedlarov Četverored i Bulajićeva Neretva je najbolje što je hrvatska kinematografija ikad imala, a od tv produkcije samo su Kapelski kresovi koliko toliko vrijedni pažnje.
Bašić je imao još jedan veliki hendikep koji mu je odredio karijeru kao vječnog epizodista koji je u jugi čekao da mu netko dobaci mrvice sa stola dok je u brdu inozemne produkcije karijeru proveo u drugorazrednim i trećerazrednim trash produkcijama, a to je da ga publika jednostavno nije nikad zavoljela. Ruku na srce čini mi se da nije volio ni on nju. To mu je odredilo karijeru. Imam dojam da je Bašić publiku uvijek gledao s visoka, a to publika ne voli. Možda je svemu kriva ta njegova "plava", starozagrebačka krv. ;) A nije bio ni zgodan.