Devetogodišnji Perica piše dnevnik nadajući se da će ga za tisuću godina pronaći znanstvenici i da će postati znamenito povijesno svjedočanstvo. U njemu on potanko opisuje događaje koji su se dogodili u tjedan dana tijekom ljetnih praznika: prilikom izleta u Samobor s mamom, tatom i tetom Minom upoznali su se sa zanimljivim, elegantnim čovjekom, g. Fulirom koji ih je fotografirao. Već sljedećega dana on ih je posjetio poklonivši im fotografije, sprijateljivši se s tatom. Od tada on će stalno k njima navraćati, a tata će početi kovati lukavi plan: vidjevši u novome znancu dobru partiju za supruginu neudanu sestru, odlučit će ih spojiti.... Po izboru Društva hrvatskih filmskih kritičara, "Tko pjeva, zlo ne misli" (1970) proglašen je najboljim hrvatskim filmom svih vremena. Ujedno, to je i najpopularniji hrvatski film svih vremena što duguje izvrsnoj režiji Kreše Golika (Imam dvije mame i dva tate, Ljubica), izvrsnom glumačkom odabiru (od kojih se najviše ističe Relja Bašić, kojega je uloga markantnog Fulira obilježila za cijeli život), nizu popularnih hrvatskih pjesama (Marijana, Fala, Kak taubeka dva) i sjajnom, detaljnom prikazu života u predratnom Zagrebu (film je uglavnom sniman na autentičnim lokacijama po Gornjem gradu, Samoboru, Maksimiru, Savi). Redatelj filma nagrađen je Brončanom arenom u Puli 1971. godine.