A ja sinoć pogledala film i shvatila da je potpuno precijenjen; ne znam zašto je toliko razvikan i legendaran. Sad ću pojasniti zašto to mislim.
Veliko plavetnilo nije drama, nije art-film, nije putopisni, nije bome ni romantika. To je nekakav hibrid, bez priče, bez konkretnog scenarija, sa užasnim dijalozima (rijetkim, ali lošim), katastrofalnom glumom svih glumaca... Vjerojatno im je Luc rekao da budu ezoterični (Francuz i ona njegova glupačica), odnosno frajeri bez pokrića (Jean Reno)... Nit vidimo pravu ljubavnu priču, makar je ženskica strašno zaljubljena to se zapravo uopće ne osjeti jer Rosanna ne zna glumiti. Francuz je s druge strane emocionalno oštećen, ali s obzirom da je to vrlo teško odglumiti čovjek stvarno nije uspio u naumu. Osim toga, on djeluje samo psihički nestabilno, nikako ne kao veliki zaljubljenik u ocean i dupine. Njemu su dupini obitelj. To je možda romantična (i uvrnuta) komponenta u filmu, a kao ČOVJEK je nula. Fizička ljepota glumca je potpuno zasjenjenja njegovom antipatičnom i njonjavom osobnošću, gdje on kao ljudsko biće nema nikakve kvalitete, nit išta daje ljudima koji ga vole i cijene (drugim riječima: nikog na dvije noge ne jebe 5%). A njegov pogled u dubinu nije strastven niti pun ljubavi već više tup i depresivan.
Jean Reno je kakti neki frajer, ali osim toga što može roniti nit je ljudina, nit je simpatičan, niti radišan, duhovit, zavodljiv... ništa. Ako se, pak, film bazira na avanturi ronjenja, mi kao gledatelji vidimo šturi prikaz natjecanja i te zarone i izrone po špagi gore i dole. Stvarno ništa posebno, nit je naglašena ta podmorska ljepota, svega nekoliko dupinovih skokova i to je u principu to... Onda su ubacili neke kao art elemente, ko da su žlicu pire-krumpira zapljusnuli u pun tanjur sarme ili ti apstraktna umjetnost. Totalno nesuvislo odrađena priča. Film nije ni drama, jer nigdje nema drame; zapravo su svi dobili što su htjeli, nitko nije bio osobito tužan, niti sretan (ni sa uspjesima ni sa porazima)... Film nema praktični nikakvih emocija, a ta nazovi strast prema moru je iskazna prilično mlako.
Evo, ako netko može opovrgnuti moje tvrdnje pa reći da je zapravo suprotno, neka kaže i potkrijepi primjerima; po čemu je to izvrstan film? Nekome možda odgovara ta ljigava i spora i pomalo fibrozna (gripozna) atmosfera i to je u redu. Ali filmski elementi su stvarno loši.
Jedino što mogu istaknuti kao vrlo dobro je glazba, ali nije uspjela spasiti film, upravo suprotno, potrošene su fantastične melodije na film koji to nije zaslužio...