Bizarno, morbidno, sadističko (mazohističko od strane gledatelja recimo) i prilično poremećeno iskustvo je odgledati ovaj film.
Par stvari koje poručuje film je dobra strana medalje, ostalo djeluje više kao iživljavajući umjetnički šok-horor.
Priča kao da tek toliko postoji da se pokaže kako nije važna, sve je prepuno neke simbolike od boje kuća do toga da su ljudi kao i ribe/životinje odnosno do morbidno-sadističkog psihofizičkog mrcvarenja koje se može dogoditi u odnosima među ljudima u potrazi za "srećom".
Toliko o "dobrom" dijelu filma.
Festival nasilja prema sebi i drugima, poremećenih scena i previše upitnika oko svega toga, interesantna lokacija koja nudi veliki potencijal za kvalitetnu kinematografiju djeluje loše iskorištena, a film kao da želi više šokirati nego poručiti nešto.
Vizualno se to moglo puno bolje prikazati jer verzija koju sam vidio kao da nije snimljena 2000-te, nego se čovjek zapita da ne gleda neki rani studentski uradak.
Poanta je vjerojatno okrutnost i sadizam kao takvi ako se ovakvim nekako obijesnim filmom htjelo izreći nešto smisleno uopće i sa obzirom na teme samoubojstva, ubojstva, prostitucije i plutajućih kućica u svemu tome moglo se ipak i daleko zanimljiviji film napraviti.
Neke scene u filmu su teško probavljive i za one oguglale na sve pa sad da nitko ne kaže da nije upozoren.