"Kralj kraljeva" jedan je od dva spektakla koji je Hollywood šezdesetih godina napravio po Evanđeljima (drugi je "Najveća priča ikad ispričana" redatelja Georgea Stevensa). To je doista raskošan film o Isusu, s brižljivo rekonstruiranim razdobljem I. stoljeća, masovnim prizorima i svime što jedan povijesni spektakl treba imati. No, to je ujedno i značajno ostvarenje glasovitog redatelja Nicholasa Raya (Buntovnik bez razloga, Na usamljenom mjestu, Oni žive noću, Johnny Guitar, Gorka pobjeda, 55 dana u Pekingu). Ray nije želio samo snimiti još jedan biblijski ep već pokušati približiti osobu Krista i njegovo doba običnom gledatelju. Za glumca koji će tumačiti lik Isusa uzeo je dosta mladog Jeffreyja Huntera, trudeći se da on u toj ulozi ne sputa svoju žestinu i energiju. Rayev je Krist mladi buntovnik koji nastoji osvojiti ljude na svakom koraku, ali osvaja ih mirno, riječima i djelom. Ray je kao opreku Isusu razradio lik Barabe stvorivši od njega vođu buntovnika protiv rimske vlasti, čovjeka koji slobodu želi osvojiti oružjem. I dok Rayev Krist kroz patnju i žrtvu pobjeđuje, ratnik Baraba gubi, premda ostaje na životu.