Mlada Viridiana (S. Pinal) dobrodušna je i idealima vođena buduća redovnica koja od svog bogatog ujaka dona Jaimea (F. Rey) dobije poziv da ga posjeti na njegovu seoskom imanju. Don Jaime je ugledni mecena koji i novčano podupire crkvu, zbog čega nadstojnica samostana Viridiani odobri posjet. No usamljenog ujaka nećakinja podsjeća na njegovu pokojnu suprugu, koja je od srčanog udara preminula tijekom njihove prve bračne noći, što u njemu ubrzo probudi nepriličnu strast. Kad Viridiana odbije ujakov prijedlog da ostane živjeti s njim, don Jaime uz pomoć odane sluškinje Ramone (M. Lozano) drogira njezino piće te ju omamljenu bezuspješno pokuša silovati. Nakon što joj laže da ju je silovao te se potom objesi, Viridiana ostane živjeti na ujakovu imanju s njegovim nezakonitim sinom Jorgeom (F. Rabal)... Buñuel je ovim filmom punom dogmi i licemjerja te provociranjem javnog morala, snažnoj kritici podvrgnuo crkvu, nedefiniranost i neučinkovitost vjerskih dogmi, kao i slabost i licemjerje u crkvenim krugovima. Zbog toga su španjolske vlasti najprije cenzurirale završnicu filma, pri čemu je scena Viridianina ulaska u rođakovu spavaću sobu zamijenjena onom njihova kartanja, te potom zabranile njegovo prikazivanje i zaplijenile sve kopije, pri čemu im je srećom izmakla ona poslana u Cannes. 1961. godine film je nagrađen Zlatnom palmom na festivalu u Cannesu. Remek-djelo koje je službeni Vatikan nazvao "uvredom kršćanstvu" nosi osebujni lik mlade redovnice Viridiane, a Buñuel je u njega umetnuo nekoliko antologijskih provokativnih i subverzivnih scena, poput pomaknute parafraze Posljednje večere. "Viridiana" je i snažno filozofski intonirano ostvarenje kojim je redatelj elaborirao svoj stav o suštinskoj beskorisnosti religije.